- Piše: Milutin Mićović
Oslijepiće entuzijasti i iluzionisti. Oslijepiće pragmatičari, koji ne vide da se ne može sve pretvoriti u pragmatičan rezultat. Oslijepiće političari koji ne vide narod kojim bi htjeli da vladaju. Niko ne odustaje, ali najcrnje je to što ne odustaju ni oni koji su krenuli putem koga nema. Još crnje i gore je to što baš takvi hoće da vode Crnu Goru. Entuzijasti novog crnogorskog puta neće da pročitaju ni kratku priču Radoja Domanovića „Vođa“. Možda imaju problem što je to srpski pisac?! Zazorno im je i da priznaju da u priči jednog srpskog pisca ima nešto poučno i za njih. Tvrdo su riješili da za njih ništa duhovno korisno ne smije da ima u srpskoj literaturi. Nema iako ima. Utoliko prije što stvarno ima. Takav odnos imaju prema realnosti. Zato su više entuzijasti euro i NATO sotirologije.
Mislim da su u crnogorskoj državi najomrznutiji srpski pisci, i to baš oni iz Crne Gore. Ovakve sam fantasmagorične pridike čuo: „Kako oni smiju da budu srpski pisci i da žive u Crnoj Gori, da dišu crnogorski vazduh, da piju vodu crnogorsku, da ih grije sunce crnogorsko? Kako oni smiju da misle ono što je državnim programom likvidirano da se više o tome ne misli? Kako smiju da zapodijevaju Crnogorce koji su riješili da više nemaju nikakvu vezu sa srpskom kulturom, srpskim jezikom, srpskim kulturnim nasleđem? Čak neki od njih hoće da budu i Srbi i Crnogorci, i dokazuju da mi nijesmo Crnogorci, nego oni! Zamislite vi to? A mi smo čvrsto koncipirali Crnu Goru, na Crnogorcima, tj. - na antisrpskim Crnogorcima. Naši Crnogorci mogu da budu i Hrvati, i Albanci, i Bošnjaci, i Romi, i dobrodošli u Crnogorce, da posvjedočimo „državni patriotizam“, što je najviša čast svakoga časnog građanina Crne Gore. Gdje nema državnoga patriotizma, tu se pokreće antidržavni idiotizam, neukrotivi iracionalizam, rušilački anarhizam, grupaški fašizam, povampireni srpski ili ruski carizam. Sve ono što još srpska literatura nije opisala, od Domentijana, Vuka Karadžića, zloglasnog Njegoša, Ljubiše, Marka, Borislava Sankovića, Iva Andrća, Meše Selimovića do Crnjanskog i Pekića.
Nama samo trebaju pisci koji podržavaju novi državni patriotizam, oličen u nama. Takve pisce ćemo da čitamo i nagrađujemo. Ne da ih čitamo što nam se čita, nego da vidimo kako nas podržavaju. Oni su realnost, jer podržavaju realni državni program, i svu svoju fantaziju, utopiju i lagariju treba da ulože u to. Zato oni moraju da budu povlašćeni, da budu savjetnici, doušnici, režiseri novocrnogorske pseudosotiromanije. Upravo njima dajemo državne nagrade, kao one što imaju izrazito srpsku predistoriju: „Miroslavljevo jevanđelje“ i Njegoševu nagradu.
Srpski pisci iz Crne Gore hoće da se oslone na Njegoša, na njegovo srpstvo i metafiziku, na srpski romantizam kralja Nikole. E, oduzećemo i Njegošu i Nikoli to srpstvo. Obojicu ćemo spustiti na zemlju, da bi srpske iracionaliste mogli da protjeramo iz zemlje. Dobra politika je dobra sintetika. Mi smo sintetičari. Mi nemamo ništa originalno, ali pravimo dobre sinteze. Crnogorski liberali Slavka Perovića, dukljani Jevrema Brkovića, bili su mnogo originalniji od nas, ali mi smo uzeli od njih što nam treba, i bacili ih u koš. Mi smo originalni, koliko smo neoriginalni. Crnoj Gori se ne dopušta nikakava originalnost, dopušta joj se lokalna sinteza, uspješno kopiranje, savremeno dizajniranje, monstruozna simulacija. Crnogorske i srpske bukače, koji još drže neki narodni element, neki recimo njegoševski, neki temeljno srpski, hvatamo na ulicama, u sumrak, oko ponoći, i vodimo ih u rupu, na novocrnogorski poligraf, koji održavaju novocrnogorski bilderi i ekstremisti crnogorske patologije.
Kad nešto promislimo, kad to sebi dozvolimo, mi smo najviši fantazeri, stilisti, okultisti i ekumenisti - a ovi koje trpamo u zatvore, i kojima hoćemo da polomimo vratove, to su crnogorski i srpski realisti, koji misle da još mogu da se drže njihovog dubokog temelja, nekog velikog pamćenja, nekog kulta Miloša Obilića, nekog vladike Danila, nekog Nikolaja Velimirovića – ima hiljade srpskih mitotvoraca. Neka se s njima nosi Aleksandar Vučić, a vidite kako se nosi i ponosi njima.
Mi smo izbrisali svakog realnog heroja iz crnogorske istorije i kulture, jer je, nažalost svaki bio Srbin. Zato je nama ostalo da budemo sintetičari i protetičari. Novocrnogorska priča je proteza, koja bolje funcioniše nego prirodni organi. Zato smo mi ovakvi. Ovo je naš izbor. Prije ćemo dati podršku i monstrumu, nego nasilncima i mitomanima, koji se još drže Jevangelija“.
(Autor je književnik)

---