- Autor: Milan Ružić

Najznačajnija srpska pjesnikinja Desanka Maksimović ove godine bi proslavila 120. rođendan! Pored rođendana, oni koji misle da je umrla, iako joj je djelo obezbijedilo vječni život, ili bar onoliki koliko bude živjela i Srbija, ove godine bi trebalo da obilježe 25 godina od njene navodne smrti!
Rijetko kad se dogodi da se u jednoj godini obilježavaju dvije godišnjice iste ličnosti! Mi imamo priliku ove godine, ali čini mi se da smo je unaprijed proćerdali! Propustili smo i Desankin rođendan i datum kada su nas slagali da je umrla! Šta nam ostaje sad? Gdje su sada oni kulturni „poslenici“ i univerzitetski profesori koji cio svoj život eksploatišu ime i djelo velike pjesnikinje za samopromociju? Gdje su naučni skupovi? Šta se događa sa pravljenjem nekog dokumentarca? Ima li nekoga da je štampao barem jedan red o Desanki ove godine?
Na ovo poslednje pitanje imam odgovor. Ima! Početkom ovog mjeseca su je proglašavali ruskim špijunom, jer se nalazila na listi obavještajnih službi kao neko ko možda sarađuje sa Rusima! U godini duplog jubileja naše najveće pjesnikinje nijesmo našli za shodno da je spomenemo ni na jedan drugi način, osim kao špijuna!
Čemu onda da se nada takva Srbija? Šta misle oni koji trenutno važe za veličine u književnosti, nekoj drugoj umjetnosti i kulturi uopšte? Ako je ovako prošla Desanka Maksimović, najmilija kćer Srbije, šta se onda sprema njima? Srbija ne njeguje sjećanje na život i djelo onih koji su joj ime proslavili i učinili je besmrtnom!
Da vidimo, Srbijo, i vi kulturni „poslenici“, univerzitetski profesori, pjesnici, izdavači i svi ostali, hoće li se iko sjetiti Desanke do kraja godine!
Šta je ko za nju uradio? Za moje mogućnosti, ovo je dovoljno. Nemam drugi način da joj se odužim, osim da o njoj pišem. A kolike su mogućnosti onih koji su se ušančili u univerzitetima, savjetima, zadužbinama, kulturnim centrima i iskopali svoje rovove koji služe samo za odbranu stolice i pozicije u ustanovama u okviru kojih „delaju“? Znam da su velike, što se nikako ne može reći za njihovo poštovanje i svijest o kulturi zemlje u kojoj žive!
Najgore od svega, dragi kulturni „poslenici“, bardovi raznoraznih umjetnosti i „stručni“ rukovodioci institucija, a zbog čega je meni danas kad ovo gledam žao, jeste to što je ona pisala, pa i tražila pomilovanje i za vas koji prema njoj nemate ni trun milosti!
Predlažem da se nekolicina iskrenih ljudi okupi i da ovih dana obilježimo 120. godišnjicu nebrige za sebe, kao i 25 godina od smrti srpske kulture, umjetnosti i zdravog razuma, ali i prvu godišnjicu bezobrazluka, zaborava, pljuvanja, zanemarivanja i protjerivanja najvažnijih ljudi koje je Srbija ikada imala! Neka se, nakon nepravde učinjene Desanki, spreme Nušić, Glišić, Domanović, Jakšić, Isidora, Matavulj, Rastko Petrović, Šantić, Rakić i ostali čiji jubileji bi morali biti obilježeni ove godine!
Oni koji su dozvolili i svojoj zemlji priredili ovakav bezobrazluk, neka se zapitaju kako to da nijesu zaboravili da objave vijest, sa sve galerijom fotografija, o tome kako Madona izgleda ove godine, pred njen 60. rođendan!
wwwiskra.co