-Piše: Jovo Pejović

Rezultati nedavno održanih lokalnih izbora ozbiljno upozoravaju sve one koji misle dobro Crnoj Gori da je sazrelo vrijeme da se svi pojedinačno zapitamo- kuda će nas odvesti put kojim se zaputila naša zemlja? Nije trebalo čekati da prođe nijedan dan nakon izbora, a da režim koji je nastupao u svim gradovima pod sloganom „Za dobro građana“ odmah demantuje sebe i odlukom o povećanju cijena goriva direktno udari na džep tih istih građana koji su 27. maja pohrlili da daju svoj glas onima koji punih 30 godina ekonomski i na svaki drugi način iscrpljuju i ponižavaju Crnu Goru. Svako normalan će se zapitati da li je nakon svega što smo preživjeli pod ovim režimom, bilo potrebno građane Crne Gore pitati za koga će da glasaju? Opozicija je u proteklih 30 godina razotkrila sve zloupotrebe vlasti, međutim, to nije bilo dovoljno da građani prelome i pobijede strah koji režim sije uoči svih izbora. To da oni koji su se deklarisali kao istinski protivnici režima prvi stradaju nije nepoznanica za države u kojima vladaju diktatorski režimi. Tajne obavještajne službe izvana i iznutra odavno su instalirane u svim opozicionim partijama, a njihov zadatak destabilizacije opozicionog jedinstva besprekorno funkcioniše. Oni se obično javljaju u svim turbulentnim vremenima. Tako su se ovih dana lešinari izvana i iznutra ostrvili na Demokratski front koji je godinama na udaru režima i međunarodne zajednice zbog svog programa i odlučnosti da se bez ostatka bori za demokratsku smjenu režima. Zato je glavni zadatak tih snaga bio da se, uz moć sile i novca, Demokratski font izbriše sa političke scene. Ma koliko ostvareni izborni rezultat bio loš, a on to zaista jeste, članovi i simpatizeri koalicije DF-SNP ne smiju nasjedati na scenario režimskih analitičara međunarodne zajednice i mangupa u sopstvenim redovima, već naprotiv, jače nego ikada do sada uključiti sve raspoložive snage i pamet u sveukupnu analizu, ne samo lokalnih izbora, već i u sagledavanja ukupnog stanja u kom se nalazimo. Redefinisanje politike i odnosa unutar opozicije mora biti rezultat realnog sagledavanja stanja i otvaranja dijaloga koji će se odvijati u atmosferi međusobnog uvažavanja i realne procjene sopstvene snage svakog subjekta u opoziciji pojedinačno. Mora se konačno naći formula za minimum zajedničkog djelovanja. Vrijeme šibicarenja, sujeta, ucjena i iznuđenih rešenja treba ostaviti za sobom. Strategija dugoročnog djelovanja koja se zasniva na realnom sagledavanju sadašnjeg stanja i projektovanju budućnosti u kojoj moramo učestvovati svi jedini je izlaz iz krize u kojoj se nalazimo. Pritom nijednog trenutka ne treba smetnuti s uma kakvog protivnika imamo i koje sve mehanizme koristi da bi manipulisao građanima. To što u analizi izbornih rezultata razni analitičari, mediji i pojedinci unose zlu krv među opozicijom pričom da je neko ostvario dobar, a neko loš rezultat je površna i zlonamjerna analiza kojom se kriza još više produbljuje. Jer niko u opoziciji ne može biti zadovoljan ostvarenim izbornim rezultatom, ako se iskreno bori za smjenu režima. Istina je na drugoj strani. Građani Crne Gore su imali mogućnost da biraju između radikalnih i manje radikalnih političkih subjekata, između prosrpskih i procrnogorskih stranaka i koalicija, između nacionalnih i građanskih opcija, između novih i starih lidera, između mladih i provjerenih kadrova. Međutim, nijesu izabrali ništa od onoga što im je bilo ponuđeno. Nijesu birali ni između programa političkih subjekata, niti imena na odborničkim listama. Jednostavno, režim je upotrijebio moć sile i novca i izveo sve svoje glasače, a zaustavio opozicione. O tome najbolje svjedoče procenti izlaznosti birača u glavnom gradu. U kakvom svijetu živimo najbolje je oslikao Vaclav Havel u svom čuvenom govoru:“Živimo u moralno zagađenom okruženju, osjećamo se moralno bolesnim, zato što smo navikli da govorimo nešto drugo, a ne ono što mislimo. Naučili smo da ne vjerujemo ni u šta.“ Strah od gubitka vlasti tjera režim da se grčevito bori za njeno očuvanje i to čini svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima... Oni su svjesni da im gubljenje vlasti donosi i krivičnu i svaku drugu odgovornost za sva nepočinstva koja su učinili i čine Crnoj Gori. Strah od kazne one koji su vlasti potčinjeni takođe tjera da ne glasaju opoziciju. Obraćajući se režimu, pjesnik je davno zapisao:“Teško nama među vama, u zlu dobro čekajući.“ U ovom stihu je najslikovitije opisana politička scena u Crnoj Gori, zato nije ovo vrijeme za sitno, destruktivno kritizerstvo, nije ovo vrijeme ni za zlovolju i međusobno osuđivanje, niti za ćeranje. Na opoziciji je obaveza da odgovorno sagleda stanje u kom se nalazi. Zato su joj potrebni mudri ljudi, vizionari, a ne demagozi i neostvarene ličnosti.