- Piše: Mihailo Medenica
–Gospodine predsjedniče, ja bih želio da ostanem na Kosovu i Metohiji, ali…
–Riješeno, ostaješ!
–Ne, niste me saslušali do kraja…
–Računajte da je i to završeno, nikome neću dozvoliti da Vas ponižava i sasluša do kraja!
–Ne, ne, ne…htio sam da kažem kako nemam…
–Đuriću, piši: „Pod hitno obezbijediti čovjeku da i dalje nema! Dok sam ja predsjednik svaki Srbin će na Kosovu i Metohiji nemati dovoljno, to Vam garantujem!“
–Nemam posla, gospodine predsjedniče, to sam htio da kažem.
–Budi bez brige- nećeš ga imati ni dalje i nemoj da te neko laže kako će biti drugačije! Ako ga i dobiješ, ne sjekiraj se- ostaćeš bez njega…
–Nije samo posao, predsjedniče, imam i petoro djece koja…
–Bravo! Đuriću, zapisuj i podvuci: „Obezbijediti čovjeku i šesto dijete kako bi što više Srba ostalo na ognjištima…“
–U tome je i problem, od kuće mi je ostalo samo ognjište, pa ako može…
–Naravno da može, a kad budeš u prilici sazidaj i kuću, ide februar, biće vam hladno samo kraj ognjišta, čovječe! Neozbiljan si, bre!
–Čime, gospodine predsjedniče, kad…
–Najbolje ti je od cigala, pa izolacija i blokovi, ali ako nemaš valja i karton za neko vrijeme…
–Ne, mislio sam kojim sredstvima da sazidam kad…
–A, to…pa rukama, a vlada će da obezbijedi i mješalicu pa lijepo pozoveš komšije na mobu i…
–Koje komšije, predsjedniče, oni mi spale i to malo što uspijem da…
–Eto vidiš- ništa bez komšija! Dok god ima ko da ti spali, nisi sam, a i država je uz tebe…
–Mislio sam na pitanje bezbjednosti, ne osjećam se bezbjednim u…
–Eto, čim nešto osjećaš znači da smo već dosta učinili, a povrh svega dobićeš i jednog jelena, donacija jagodinskog ZOO vrta da pojačaš stočni fond, pa polako…
–Ne treba meni jelen već sloboda, gospodine predsjedniče!
–Sloboda je, prijatelju, relativan, apstraktan pojam, a jelen je ono što zapravo tebi treba, ali i ne znaš da ti treba.
–Ma, neću jelena, hoću normalne uslove da ostanem na svojem…
–Dobro, hoćeš foku ako nećeš jelena, mada lično mislim da je za opstanak Srba na Kosovu i Metohiji važniji jelen, al’ ako ti je veća vajda od foke molim lijepo…
–Ne tražim stoku, aman, već slobodu i malo mira da mi djeca bez straha prošetaju po…
–Završeno ti je i to- slobodno nek šetaju, samo pazi da ih neko ne napadne, znaš.
–O tome i govorim sve vrijeme, gospodine predsjedniče, ali…
–Ne, govoriš o nekakvoj foki koliko sam ja shvatio, Đurić je već zapisao i računaj da sjutra stiže…
–Ma, čovječe, ja bih samo da radim, obnovim dom, da mi djeca odrastaju slobodno i da ostanemo na Kosovu i Metohiji!
–Pa, radi, bre, ko ti brani?! Sjediš ovdje i pričaš već pola sata umjesto da si na poslu…
–Ali, nemam ga, predsjedniče, nemam!
–Pa, zato i nemaš što samo sjediš i pričaš za razliku od mene koji sjedim k’o Deda Mraz s ovim mojim vilenjakom Đurićem i ispunjavam želje…
–Pa, onda želim i da mi se vrate otac, brat, stric, ujak…
–Vratiće se, ne brini, sad ću da pošaljem Đurića da ih potraži i…
–Ne, ne, nisu otišli nigdje već ih je Haradinaj odveo još prije…
– A, na Srpskoj listi su, je l’? Lijepo od njih, baš lijepo…
– Jesu, ali ne na toj već na onoj koju je Ramuš pravio bez prava glasa protiv…
–Pa nisu ni ovi moji protiv ničega što Ramuš predloži, ne razumijem koja je to paralelna srpska lista?
–Ona koja se nikad nije vratila, a ima tome…
–Đuriću, bre, koji su ti to koji odlaze i ne vraćaju se Ramušu, a?! Jesmo li se tako dogovorili ili da mu se nađu uvijek kad je teško?
–Možda čovjek misli na one koje je Haradinaj ’98. i 99. odveo da…
–Izvinite, gospodine, ne čujem Vas više baš najbolje, galama je, ali za foku ne brinite- stiže! Vaše je samo da ostanete na ognjištu i da ne budete lijeni već sazidate kuću, a za ostalo ne brinite- neće ga biti ni ubuduće!
–A otac, brat, stric, ujak…
–Ne čujem Vas najbolje! Šta ste rekli: „Parovi“, „Zadruga“…možete da uđete, ali mislim da je Vaša obaveza da ostanete na vjekovnom ognjištu, teško je u rijalitiju, ne biste Vi podnijeli te muke, Rističevića smo poslije jednog morali da ubacimo u poslaničku grupu na rehabilitaciju, ali…
–Neću u rijaliti, pobogu, hoću život, samo pristojan život!
–Probajte ipak prvo s fokom pa da vidimo kako ide? Nju smo ponijeli, a za život se nismo baš pripremili mada sam pitao Đurića šta narodu na Kosovu i Metohiji nedostaje, a on rekao: „Pa, jedan cirkus u direktnom prenosu bi bio ekstra“, zato smo i potovarili foke, bambije, jelene, čitavu plejadu klovnova…a obećavam da ćemo za sledeći put naći sponzore i za život, samo da vidim u čiju nadležnost to spada, ne mogu ja baš sve sam….
Đuriću, ne drijemaj nego piši: „Pristojan život, po mogućnosti da nije mnogo prešao i da je relativno očuvan…“
Ma, ne znam ni ja šta mu je to, daj mu dva sendviča, flašicu vode i neko čvrsto obećanje, možda je na to mislio, a?