Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Umalo tuča, skrajnuti Kašćelan i Martinović * Za „prljavštine” o Milu nudio 20 kg heroina * Aco prodao Šarićeve dugove * Svetove sestre grade zgradu * Pudždemon u vlasti ako pobijedi na izborima * Nastavićemo sa izradom projektila * Iza kulisa
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 30-10-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
ALEKSANDRA VUKOVIĆ, POSLANIK DPS-a:
Možemo stvoriti društvo u kome lapsus neće biti vijest dana. A ko u usmenom obraćanju javnosti nije napravio grešku nije živio.

Vic Dana :)

Sa 2 godine, uspjeh je da su ti pelene suve.
Sa 10 godina, uspjeh je da imaš prijatelje svojih godina.
Sa 18 godina, uspjeh je da imaš vozačku dozvolu.
Sa 20 godina, uspjeh je da imaš žensku i dobar seks.
Sa 30 godina, uspjeh je da imaš puno para.
Sa 50 godina, uspjeh je da imaš puno para.
Sa 60 godina, uspjeh je da imaš žensku i dobar seks.
Sa 70 godina, uspjeh je da imaš vozačku dozvolu.
Sa 75 godina, uspjeh je da imaš prijatelje svojih godina.
Sa 80 godina, uspjeh je da su ti pelene suve.

Bili Crnogorac i Bosanac u Njemačkoj. Krenuli njih dvojica na željezničku stanicu, kad vidješe da je voz krenuo, počnu trčati da ga sustignu. Crnogorac, kako je lijen, potrči malo i odustane, a Bosanac se zatrči, stigne voz, uđe u njega, mahne rukom i ode. Crnogorac se počne valjati od smijeha, kad ga jedan Švabo pita: Što se ti smiješ, kad nisi stigao na voz, a prijatelj ti ode? Crnogorac: Kako se neću smijati čovječe, pa ovaj je pošao da me isprati.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav
Sahrana Boga Komunistički aktivisti 1945. godine okupili su narod, a ispred crkve, sačekala ih je iskopana raka, pripremljen sanduk, napunjen zemljom i kamenjem. Seljanima su kazali da je u sanduku Bog! Spustili su ga u raku i ,,sahranili “
Dan - novi portal
- Pi­še: dr Bla­žo Zlo­pa­ša

Pro­šle su mno­ge de­ce­ni­je ot­kad sam kao đak nik­šić­ke gim­na­zi­je imao za pi­sme­ni za­da­tak iz srp­skog je­zi­ka te­mu „Ja­za­vac pred su­dom“. Do­pa­lo mi se ka­ko je Da­vid Štr­bac ismi­ja­vao vlast. Da­vid je op­tu­žio ja­zav­ca da mu je po­jeo či­tav ku­ku­ruz i od­nio ga u vre­ći, pra­ve­ći se na­i­van i luc­kast, usred sud­ni­ce. Ja­za­vac je po­čeo da ska­če po sud­ni­ci. Da­vid se ta­da po­sta­vlja iz­nad obič­nih se­ljač­kih ne­vo­lja. Nje­ga bo­li pat­nja i ne­vo­lje na­ro­da što su mu do­ni­je­le oku­pa­tor­ske vla­sti. Zna da je te­ško bo­ri­ti se pro­tiv ja­če­ga. Ali, sa ja­zav­cem u sud­ni­ci mo­že ja­če­ga iz­lo­ži­ti ru­ga­nju i smi­je­hu. Da­vi­dov stav pre­ma ži­vo­tu i nje­go­vi po­stup­ci ogle­da­li su se u po­stup­ci­ma ko­je mu je na­met­nu­lo vje­kov­no ro­bo­va­nje. Da­vid je od­lu­čio da se bo­ri nad­mu­dri­va­njem vla­sti po­mo­ću ja­zav­ca. Ovu sa­ti­ru Ko­čić je na­pi­sao kao stu­dent 1903. a ob­ja­vlje­na je go­di­nu ka­sni­je. Ko se na­dao da će se po­sli­je vi­še od sto go­di­na, pred su­dom, umje­sto ja­zav­ca, na­ći pri­ča o vo­lo­vi­ma kao uzroč­ni­ci­ma ši­re­nja na­ci­o­nal­ne mr­žnje!? Ja­zav­ca je Da­vid ne­ka­ko do­nio u sve­za­noj vre­ći, a vo­lo­ve ne mo­žeš ni­ka­ko pri­ve­sti u sud­ni­cu kao svje­do­ke. Uvi­jek sam sum­njao u pri­če re­kla- ka­za­la... Ono što sam vi­dim, u to vje­ru­jem, i u to ne sum­njam.
Lje­to 1970. go­di­ne. Do­šao sam na od­mor u Nik­šić sa su­pru­gom Švaj­car­ki­njom. Se­lo Gor­nje Po­lje, 15 km od Nik­ši­ća. Vi­dro­van iz­vor ri­je­ke Ze­te, na­da­le­ko po­znat po pit­koj vo­di. Na jed­nom uz­vi­še­nju je Cr­kva Sv. Ni­ko­le sa­gra­đe­na u 19. vi­je­ku na te­me­lji­ma mno­go sta­ri­je cr­kve. Taj hram da­ti­ra iz 13. vi­je­ka, po­sve­ćen ro­di­te­lji­ma Pre­sve­te Bo­go­ro­di­ce, Sv. Jo­a­ki­mu i Ani. Kroz svo­ju isto­ri­ju vi­še pu­ta ru­šen i ob­na­vljan. Bo­go­mo­lja do­mi­ni­ra lje­po­tom. Pre­ko pu­ta je mo­tel, da­nas raz­va­li­na, gdje smo se oku­plja­li zbog pre­li­je­pog am­bi­jen­ta i do­brog re­sto­ra­na. Bi­la je ne­dje­lja, po­đem sa dva pri­ja­te­lja i su­pru­gom na ru­čak.
Su­pru­ga po­đe da razgleda oko­li­nu, ho­će da vi­di ka­ko iz­gle­da i mo­ja cr­kva. Kad vi­dje ka­kva je mo­ja cr­kva, do­tr­ča do re­sto­ra­na i po­če da me vu­če za ru­kav: „Mo­lim te do­đi da vi­diš, ne­što!“ Imao sam šta da vi­dim. Na cr­kvi ne­ma vra­ta, a u cr­kvi ne­ko­li­ko ve­za­nih krava i je­dan Vo. Zbog „uva­ža­va­nja“ cr­no­gor­skog Vo­la pi­sa­ću ga ve­li­kim slo­vom! Cr­kva pu­na ba­le­ga, jer se vi­di da je to sta­ni­šte kra­va i Vo­la. Ka­ko to da ob­ja­snim ,,stran­ki­nji“!? Ću­tim. Odem do re­sto­ra­na i po­zo­vem pri­ja­te­lje da i oni vi­de „ču­do ne­vi­đe­no“! Po­ku­šam da od­ve­žem kra­ve. Kad se onaj Vo za­le­će, za­ma­lo me ne na­bi na ro­go­ve. Raz­bje­ža­smo se. Pri­ja­telj mi ka­že:,,A što uz­ne­mi­ra­vaš ži­vo­ti­nje, kad mir­no plan­du­ju po ovoj vru­ći­ni!?“Uz­vra­ćam: „Ti ne ču šta Vo re­če: „Bje­ži­te bu­da­le, ovo je mo­je vri­je­me!“ Pr­vi put pri­znam da je „naš Vo u pra­vu“. On je tu ro­đen. On je naš, cr­no­gor­ski Vo. Ni­je Švaj­ca­rac, od­no­sno švaj­car­ski vo. Na­šem cr­no­gor­skom Vo­lu je „mno­go ljep­še“. Švaj­car­ski je u šta­li, a naš je u cr­kvi. Za­to se pre­ma Nje­mu s „po­što­va­njem“ tre­ba od­no­si­ti. Pre­u­zeo je ulo­gu čo­vje­ka. On za svo­je sta­ni­šte ko­ri­sti cr­kvu ko­ju je čo­vjek gra­dio pri­je mno­go vje­ko­va za dru­gu na­mje­nu; ve­zu s Bo­gom. Da je Vo znao da cr­ta, na­cr­tao bi i Bo­ga u li­ku Vo­la. Ali, „na­cr­ta­li“ su ga oni, na ve­li­ku sra­mo­tu Cr­no­go­ra­ca, ko­ji su ga spra­ti­li u bo­go­mo­lju. Ne mo­že se po­bi­ti či­nje­ni­ca da je to bi­lo „Nje­go­vo vri­je­me“, ide­o­lo­ško vri­je­me vo­lo­va! Cr­kva u Gor­njem Po­lju ni­je bi­la je­di­na bo­go­mo­lja u ko­joj je spra­ća­na sto­ka. U mno­gim cr­no­gor­skim se­li­ma sto­ka je plan­do­va­la u cr­kva­ma. A, to vri­je­me opje­va Ra­do­van Be­ći­ro­vić: ,,Do­đe ne­što u vi­du čo­vje­ka; pred sva­či­jom ku­ćom za­le­le­ka; na­pri­jed pe­te, a po­za­di pr­sti; pa na­ro­du ne da da se kr­sti. To ne bje­še ni đa­vo ni vra­že; ne­go Mo­ša Pi­ja­de se zva­še’’.
U Sr­bi­ji su bi­li „nje­žni­ji i na­pred­ni­ji“; ni­je­su spra­ća­li sto­ku u cr­kve. Ja­ha­li su po­po­ve! Je­dan od njih ,,na ja­ha­nju“ je pra­vio po­li­tič­ku i uni­ver­zi­tet­sku ka­ri­je­ru. Ka­ko je bi­lo u Bo­sni, ka­zao je Ni­ko­le­ti­na Bur­sać: „Maj­ko, vi­še ne­ma Bo­ga, ka­zao je ko­man­dir!“ Sve ovo ka­zu­je da sav gri­jeh ni­je sa­mo u cr­no­gor­skim vo­lo­vi­ma!
Oko gor­nje­polj­ske cr­kve je se­o­sko gro­blje. Ge­ne­ra­ci­je Gor­nje­po­lja­ca ne zna­ju „zna­čaj“ tog gro­blja, i šta se sve de­ša­va­lo u gor­nje­polj­skoj cr­kvi i oko nje. To gro­blje po ne­če­mu je „naj­zna­ča­ni­je na ze­malj­skoj ku­gli“! Ko­mu­ni­stič­ki ak­ti­vi­sti 1945. go­di­ne oku­pi­li su na­rod, a is­pred cr­kve, sa­če­ka­la ih je is­ko­pa­na ra­ka, pri­pre­mljen san­duk, na­pu­njen ze­mljom i ka­me­njem. Se­lja­ni­ma su ka­za­li da je u san­du­ku Bog! Spu­sti­li su ga u ra­ku i ,,sa­hra­ni­li “! Pr­vi put na pla­ne­ti da je „Bog zva­nič­no sa­hra­njen“. Go­vor o Bo­gu i pro­tiv Bo­ga, odr­žao je ak­ti­vi­sta ko­mi­te­ta, ne­ki Go­lub. Pre­zi­me mu ne­ću po­mi­nja­ti zbog po­to­ma­ka. Gor­nje­polj­ci su Go­lu­bov go­vor pro­pra­ti­li uz­vi­ci­ma: „Do­lje Bog!“ „Do­lje bur­žo­a­zi­ja!“ Ni­je­su ba­ca­li ša­ku ze­mlje na san­duk, ne­go su plju­va­li ra­ku i san­duk, „u ko­jem je bio Bog“. Eto, bio je čak „bur­žuj i pred­stav­nik bur­žo­a­zi­je“! Sa­če­ka­li su da Go­lub i dru­ži­na „za­tr­pa­ju Bo­ga ze­mljom“. Zar se mo­že ospo­ri­ti da mi Cr­no­gor­ci ni­je­smo hra­bri!?Da li uop­šte po­sto­ji ve­ća hra­brost od „sa­hra­ne Bo­ga“!? Kad je do­šlo dru­go vri­je­me, hra­brog Go­lu­ba je nje­gov „Bog“ po­slao na Go­li otok! Nje­gov ra­zum ni­je mo­gao da shva­ti da je pred gor­nje­polj­skom cr­kvom od­lu­čio da sa­hra­ni „De­set Bož­jih za­po­vi­je­sti“ kao uni­ver­zal­no do­bro: lju­bav pre­ma lju­di­ma; lju­bi dru­gog kao sa­mog se­be. Baš na mu­či­li­štu Go­log oto­ka, Go­lub se na­no­vo tran­sfor­mi­sao, od ono­ga Vo­la iz gor­nje­polj­ske cr­kve, u zvi­jer; bio je glav­ni mu­či­telj svo­jih ne­ka­da­šnjih dru­go­va. ,,Sa­hra­na Bo­ga“ sim­bo­li­zo­va­la je sa­hra­nu ljud­sko­sti i vje­re, či­ji je osnov pra­vič­nost i do­bro­ta. Da li su tim či­nom do­zvo­li­li se­bi ne­što što je ne­do­zvo­lje­no i ne­do­pu­sti­vo, a iz tog či­ni sli­je­di; da ni­šta ni­je sve­to!? Čo­vjek, od­no­sno ti lju­di ko­ji ne­ma­ju čo­vje­ka u se­bi, sta­vi­li su se­be iz­nad Bo­ga, a sa­mim tim po­ko­pa­li vje­ru, ljud­skost i po­šte­nje. Gdje se da­nas mo­že na­ći dru­štvo ko­je je u svo­joj isto­ri­ji po­ko­pa­va­lo svo­ju vje­ru i Bo­ga!? Za­to smo da­nas u vre­me­nu mo­ral­ne kon­fu­zi­je, u ko­me se do­bro iz­jed­na­ča­va sa zlom, a ipak bi se po­sta­vi­lo pi­ta­nje op­stan­ka ljud­ske ci­vi­li­za­ci­je kad bi se vje­ra sa­hra­nji­va­la. Ka­ko li su se tek ra­zum­ni osje­ća­li u Go­lu­bo­vo vri­je­me, kad se je­dan „čo­vjek“ sta­vljao iz­nad Bo­ga, iz­nad sve­ga što je bez­vre­men­sko, iz­nad uni­ver­zal­nog Tvor­ca!? Cr­no­gor­ci ni­je­su oskr­na­vi­li sa­mo bo­go­mo­lju u Gor­njem Po­lju. Za­pu­šta­li su i ru­ši­li ma­na­sti­re, čak i one u ko­ji­ma je Nje­goš na­pi­sao „Lu­ču mi­kro­ko­zmu“ i „Gor­ski vi­je­nac“. Sve je ovo, ovje­ko­vje­čio dram­ski pi­sac Žar­ko Ko­ma­nin u ro­ma­nu „Go­spod nad voj­ska­ma“. Cr­kve i ma­na­sti­ri su ob­no­vlje­ni i iz­gra­đe­ni no­vi, za­slu­gom mi­tro­po­li­ta Am­fi­lo­gi­ja. Cr­kvi u Gor­njem Po­lju vra­će­no je ime i sla­va. Mi­lo je u Gor­njem Po­lju, oda­kle su i nje­go­vi, pro­veo mno­ge da­ne u dječ­joj igri. Nje­gov djed bio je ča­sni, ugled­ni i imuć­ni Gor­nje­po­ljac. Pri­ča­lo se da je svo­je­vre­me­no osu­dio gor­nje­polj­sku sra­mo­tu. Di­ja­log, od­no­sno pre­pu­ca­va­nje iz­me­đu Mi­la i Am­fi­lo­hi­ja je ,,dav­na­šnje“. Mi­lo je, jed­nom pri­li­kom, kao pred­sjed­nik Cr­ne Go­re iz­ja­vio „da je mi­tro­po­li­ja po­li­tič­ka, a ne vjer­ska or­ga­ni­za­ci­ja!“ Am­fi­lo­hi­je je na to od­go­vo­rio: ,,Ne vje­ru­jem, da je ta­ko ne­što mo­gao da iz­ja­vi pred­sjed­nik Đu­ka­no­vić! A, ako je to iz­ja­vio, ne­ka mi pred­sjed­nik Đu­ka­no­vić ka­že ko­ja to po­li­tič­ka or­ga­ni­za­ci­ja tra­je pre­ko 2.000 go­di­na“!? Ne­dav­no, mi­tro­po­lit Am­fi­lo­hi­je iz­ja­vi da je cr­no­gor­ski re­žim go­ri od ko­mu­ni­stič­kog. Na­rav­no, od Go­lu­bo­vog vre­me­na i od vre­me­na po­sli­je Go­lu­ba. Me­đu­tim, ovih da­na (po­ne­dje­ljak, 16.ok­to­bar 2017.) mi­tro­po­lit Am­fi­lo­hi­je iz­ja­vi: „Mi­lo Đu­ka­no­vić je moj pri­ja­telj, i to za­i­sta iskre­no ka­žem. Mi­lo je da­ro­vit čo­vjek, a da je kr­šten, bio bi još da­ro­vi­ti­ji i mno­ge stva­ri ra­dio bi bo­lje“! Mi­la bi htio da kr­sti u Ostro­gu. Slat­ko sam se na­smi­jao i ob­ra­do­vao ovim po­ru­ka­ma pri­ja­telj­stva i lju­ba­vi. Ka­ko sam u pri­ja­telj­skim od­no­si­ma i sa jed­nim i sa dru­gim, na­dam se da ne­će za­mje­ri­ti i mo­joj hri­šćan­skoj po­ru­ci: na­dam se da će za Bo­žić, na­kon lo­že­nja bad­nja­ka, do­ći do mir­bo­ža­nja ne sa­mo Am­fi­lo­hi­ja i Mi­la, ne­go i svih po­di­je­lje­nih Cr­no­go­ra­ca, kao ni­kad u svo­joj isto­ri­ji! Bi­lo bi to ve­li­ko ra­do­va­nje za sve! Čud­ni su pu­te­vi Bo­ži­ji, i u njih ne tre­ba sum­nja­ti, prav­da uvi­jek po­bi­je­di, a isti­na na­đe svoj put, i ni­kad ni­je uza­lud! Čud­ni su i za­mr­še­ni pu­te­vi Bož­ji ...

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...
Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"