- Piše: Čedomir Antić
Uvaženi čitaoče, Savremenik ste jednog velikog doba. Živite u vrijeme kada Vaša država krupnim koracima srlja u progres... Šampioni eurointegracija, babice NATO novorođenčeta koje se nalazi između Donalda Trampa i ,,Mekdonaldsa’’... Ministri iz vlade Duška Markovića uspjeli su da „zadaju snažan udarac kriminalnim bandama“.
O kakvim je to bandama riječ? Ima li uopšte kriminala u Crnoj Gori? Ako bivši premijer može da ima bogatstvo od stotinak miliona eura, sat vrijedan kao stan u centru Beograda, a sve na osnovu plate od oko 1.000 eura... Čemu onda kriminal? Narodu je dobro. Svako ima šansu. Dobro ne baš kao neki ministar ili bivši premijer, koji su ipak sposobniji od ostalih građana, ali makar onako četiri-pet hiljada eura mjesečno, za hljeb i mlijeko, salama i voće vikendom...
Priznajem da sam bio znatiželjan. Nisam uspio da pronađem vijest o značajnijem hapšenju kriminalaca u Crnoj Gori. Možda uvaženi premijer Duško Marković misli na progon „terorista“ i činjenicu da iza rešetaka trunu poslanik, šofer, penzioneri... Kriminal u državama koje su u tranziciji, a Crna Gora je makar formalno na tom putu, uvijek ima neke veze sa vlastima. Kako je to, obračunavajući se sa bandama, crnogorska vlast dodirnula politički i ekonomski vrh države? Preko Sveta Marovića... Bivšeg političara? Ne bih rekao.
Premijer Marković je stariji čovjek, možda mu nije poznat izvor pod misterioznim, mada u imeničkom korijenu nesumnjivo dukljanskim nazivom „internet“. Kada tako potražite pod ključnim riječima „organizovani kriminal“ i „Crna Gora“, saznate i ponešto zanimljivo. Meni je jasno da je specijalni tužilac ugrožen. Pa treba suditi predvodnicima srpskog naroda u Crnoj Gori. Srbi su poznati kao divljaci: ubili su jednog vrlo uvaženog sultana, eurointegrativnog nadvojvodu, svog premijera... A neće nekog tamo skromnog crnogorskog demokratskog državnika ili činovnika dok biciklom ide na posao. Zato on i nema vremena. Dok istražuje prevratničke namjere par hiljada Srba, morao bi još i da se posveti modernim tehnologijama i konačno uvede kablovski internet. Vlada Duška Markovića je ČUDO. Na vlasti je nepunih pet mjeseci (izabrana je na Dan albanske zastave 2016. godine), a prema riječima premijera već je „ispunila 90,6 odsto planiranog programa“, dok je većina od 77,77 odsto ministarstava (odnosno 14 od 18) ispunila čak 100 posto istog... Dakle, ako vlada bude potrajala naredne tri i po godine, ona će – bude li samo upola uspješna kao dosad – ostvariti nevjerovatnih 389,58 odsto svog izbornog programa... Ako tu računamo i kumulativni učinak (efekat poznat kao „kamata na kamatu“ – u ovom slučaju „program na program“) možemo govoriti i o čitavih 450 posto!
Da li narodi Crne Gore, građani ove napaćene, ali nikada pokorene države, uopšte zaslužuju tako dobru vladu? Da ne dođe do odlaska vlade u inostranstvo, u okviru dobro poznatog odliva mozgova?!
Možda ovaj veliki kapacitet, slavne vlade premijera koga će istorija bez mnogo sumnje nazvati Duškom Velikim, većim od Mila, a dostojnim naslednikom Jakvinte Predobre Dukljanke, treba usmjeriti na borbu protiv kriminala. Jer to je vječna borba koju vode sve države koliko god bile dobro uređene. Kada konačno usvoji internet, premijer Marković bi mogao da se obavijesti da je u Danskoj odbranjen doktorat o organizovanom kriminalu u našim krajevima i da autorka na osnovama svojih istraživanja veoma visoko rangira Markovićevog prethodnika Mila Đukanovića i izuzetno vrednuje njegovu ulogu u temi. Takođe, novine su javile da je Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije još prošle godine proglasila Mila Đukanovića za „osobu godine koja je zaslužna za promociju kriminala, korupcije i negrađanskog društva“. Meni, zato baš nije najjasnije, kako premijer Duško Veliki može da govori o napretku u borbi potiv kriminala, a da pritom nije prvo nekako demantovao ove inkriminacije koje narušavaju ugled ne samo jednog čovjeka, ne samo vladajuće partije već i čitave države.
Izvještaj Svjetske banke o stanju crnogorske ekonomije iz 2016. ukazuje na loše trendove: javni dug sa 66 odsto BDP-a raste na 69 odsto, deficit budžeta je čak 6,5 odsto... Oslonjenost ekonomije na turizam 80 odsto. Ako je sve navedeno premijer uspio da preokrene za nepunih pet mjeseci, mislim da imamo zaista posla sa čudotvorcem i budućim laureatom tzv. Nobelove nagrade za ekonomiju.
Ali važan je utisak. Mi smo u Srbiji imali ministra, koji je u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića bio zadužen za obnovu zemlje, a sve je radio „prije roka“. Vic u narodu tvrdio je da je dotični Milutin Mrkonjić i rođen prije roka... Danas imamo premijera koji radi 25 sati dnevno. Zato, ako Milo i Duško Veliki odluče da se naljute na nerazumni narod, za koji se tolike godine žrtvuju, neka ne dolaze ovdje. Eno im Albanije ili Italije. I daj Bože da ih usreće, makar onoliko koliko je Šešelj usrećio Haški tribunal.
(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)