Autor: Boris Dežulović
Nakon mjesec dana završena je velika nacionalna pokazna vježba iz opštenarodne obrane i društvene samozaštite.
Učesnici su se složili da je vježba pokazala upravo spektakularne rezultate, dokazavši kako opštenarodna obrana i društvena samozaštita nisu tek neupotrebljivi relikti socijalizma, i kako su odgovorni pojedinac i široka društvena zajednica u potpunosti spremni da od države – odnosno policije, državnog tužilaštva i sudova – preuzmu poslove obrane i zaštite od slobode umjetničkog izražavanja, najgore pošasti našega vremena i najpodmuklijeg neprijatelja hrvatskog naroda i njegove mlade države.
Jednomjesečna vježba sprovedena je u četiri faze.
U prvoj, država je pokazala kako se opasnost prepoznaje i kako se na nju reaguje. Za primjer je uzeta predstava ‘’Elementarne čestice’’, koju je po tekstu francuskog pisca Michela Houellebecqa za ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre režirao Ivica Buljan. Društvenoopasnosni potencijal predstave, ispravno je procijenila država u obliku dubrovačko-neretvanskog župana, nije se krio u bezazlenom tekstu, već u njegovom autoru, koji je, kako je poznato, notorni islamofob. Država u obliku župana prepoznala je tako u predstavi uvredu vjerskih osjećaja muslimana, upoznavši s tim državu u obliku ministra unutrašnjih poslova, koji je policijskom logikom ispravno procijenio kako predstava koja vrijeđa vjerske osjećaje muslimana predstavlja realni rizik za publiku, grad i društvenu zajednicu, pa je država u obliku dubrovačkog gradskog vijeća odbila da da novac za predstavu.
U drugoj je fazi prepoznavanje takve opasnosti prepušteno samoj umjetničkoj zajednici i odgovornim pojedincima, pa su svega nekoliko sedmica kasnije iz postava zadarske izložbe Vjačeslava Mizina i Aleksandra Šaburova, članova ruske umjetničke skupine ‘’Plavi nosevi,’’ zbog vrijeđanja vjerskih osjećaja muslimana – dakle realnog rizika za društvo – izbačena dva rada: ‘’Čečenska Marilyn’’ i portret Osame bin Ladena u društvu Šreka i Harija Potera. “Procjena je bila da bi iz bezbjednosnih razloga bilo bolje da se ti radovi ne izlože. Smatram da strah nije dobar, ali uvukao se među ljude“, objasnila je cenzuru voditeljka Galerije umjetnina zadarskog Narodnog muzeja, odgovorni pojedinac Ljubica Srhoj Čerina.
Nakon što je tako uspješno demonstriran senzibilitet hrvatskog društva na vrijeđanje vjerskih osjećaja muslimana i izvrsna obučenost za slučajeve realnog straha, dakle rizika, zajednica je u trećoj fazi vježbe dobila zadatak da prepozna vrijeđanje većinskih vjerskih osjećaja, odnosno realnog rizika i opasnosti za društvo koje neće dolaziti izvana, recimo iz Islamske države, već iznutra, dakle iz same katoličke države. Svega sedmicu-dvije nakon cenzurisane zadarske izložbe oglašivačka kompanija ‘’Divinus Victoria’’ je na svojim LED-displejima odbila da emituje već naplaćeni video-oglas za predstavu ‘’Nečastive’’ Bruna Isakovića, koja je u Zagrebačkom kazalištu mladih bila postavljena u okviru festivala ‘’Perforacije’’.
“S obzirom na to da se u vašem materijalu spominje riječ ‘’nečastive’’, koja asocira na nečastivog, sotonu, đavola, vraga, lucifera, kao i to da su u videouratku polugola tijela, a u jednom kadru se vidi gola bradavica ženskih grudi, takav materijal u konsultaciji s gradom i suvlasnicima vrijeđa ćudoređe naših građana i kao takav takođe ne spada u materijal koji mi emitujemo“, u službenom je dopisu naručitelju reklame, udruženju ‘’Domino’’ objasnio direktor ‘’Divinus Victorije’’, odgovorni pojedinac Hrvoje Topić.
U završnoj, četvrtoj fazi zajednica i odgovorni pojedinci dobili su zadatak da prepoznaju i eliminišu “materijal“ koji bi vrijeđao opšte većinske osjećaje i “ćudoređe naših građana“, odnosno “materijal“ koji ne bi predstavljao realan rizik i opasnost samo za hrvatsko društvo, već i za samu hrvatsku državu. Rezultat je bio zadivljujući: već sjutradan nakon cenzure video-plakata za ‘’Nečastive’’, sa zida Osnovne škole ‘’Marija i Lina’’ u Umagu izbrisan je mural akademskog slikara Mirona Milića, nastao u okviru ‘’Indirekta’’, festivala nezavisne umjetnosti koji organizuje Kulturno- umjetničko udruženje ‘’Manufaktura snova’’. Naizgled bezazleni mural, koji je učenike škole ‘’Marija i Lina’’ trebalo da edukuje i senzibiliziše za probleme zaštite okoline predstavljao je ljudske ruke kako na prste nabrajaju četiri ključna ekološka postulata – ‘’Reuse, Reduce, Recycle, Reinvent’’. Ili je barem tako izgledao za naivne, društveno neodgovorne pojedince: dobro obučeno oko nije, naime, nasjelo da gleda u četvrti nabrojeni prst, već u ostala tri, ispružena u zločinački četnički pozdrav.
s“Kad su organizatori došli da me pitaju postoji li mogućnost da jednu stranu škole oslikaju grafitom, ja sam rekao da postoji, ali da ni u kom slučaju poruka ne smije biti vulgarna, niti provokativna, niti politički motivisana, to jest ništa što će izazvati pozornost u bilo kojem smislu. Prvo me zvalo nekoliko građana i pitalo zašto sam to dopustio, jer se na grafitu vide tri prsta. Tako nešto da bude na školi kad nam razapinju kardinala Stepinca je nedopustivo, te je mural uklonjen“, objasnio je novinaru ‘’Večernjeg lista’’ upravnik škole, odgovorni pojedinac Mato Vidović.
Dvije stvari valja zapamtiti iz obrazloženja upravnika umaške škole, kojim je trijumfalno završena ljetna pokazna vježba iz prepoznavanja i eliminisanja, odnosno cenzure pošasti slobode umjetničkog izražavanja. Prvo – onih budnih, anonimnih i društveno odgovornih “nekoliko građana“, koji su nazvali upravnika škole i upozorili ga na četnički pozdrav na zidu škole, kao upravo ogledni primjer društvene samozaštite. I drugo – upravnikovo uputstvo organizatorima festivala i autoru murala na školskom zidu kako “poruka ne smije biti (…) ništa što će izazvati pozornost u bilo kojem smislu“.
Društveno neodgovornom pojedincu – istom onom koji na zidu škole od šume ne vidi stablo, pa od deset prstiju ne vidi tri – “poruka koja neće izazivati pozornost u bilo kojem smislu“ zvučaće, dakako, kao nepojamljiva besmislica, jer smisao je umjetnosti da šalje poruke, a smisao poruke da izazove pozornost.
Jasno, “u bilo kojem smislu“.
Nije li, međutim, među “bilo kojim smislovima“ porukâ dubrovačke predstave ‘’Elementarne čestice’’ – ili zadarske izložbe ‘’Plavih noseva’’ – i “pozornost“ koju će izazvati među glavosječama iz Islamske države? Je li u jednom od tih “smislova“ i “pozornost“ koju poruka iz video-oglasa za zagrebačku predstavu ‘’Nečastive’’ izaziva kod “nečastivog, sotone, đavola, vraga, lucifera“? Ili, najzad, poruka o obnovljivosti prirodnih resursa na zidu umaške osnovne škole, koja u jednom, a zapravo jedinom mogućem od svih svojih smislova, izaziva „pozornost“ srbočetničkog agresora i snaga što bi Hrvatsku opet gurnuli u komunističku Jugoslaviju?
Nije li onda jednostavnije – i društveno odgovornije – izbrisati mural, zabraniti predstavu ili izložbu, spaliti knjigu, ukinuti na kraju svaku tu, kako se zove, slobodu umjetničkog izražavanja, odnosno sve “poruke što će izazvati pozornost“? Jedina društveno poželjna pozornost, shvatili ste na kraju ove pokazne vježbe, jeste pozornost onih “nekoliko građana“, odnosno odgovornih pojedinaca koji znaju tumačiti poruke što izazivaju pozornost. A jedina društveno poželjna umjetnost onaj svježe obojani, bijeli zid Osnovne škole ‘’Marija i Lina’’ u Umagu, “veliko bijelo ništa“, ili barem “ništa što će izazvati pozornost u bilo kojem smislu“.
Nema murala, nema umjetnosti, nema poruke, nema pozornosti, nema smisla. Samo čisti bijeli zid i čista bijela hrvatska država.
www.buka.com