Ministar omladine i sporta Republike Srbije Vanja Udovičić boravio je, na poziv crnogorskog kolege Nikole Janovića, u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori. Ministar Udovičić je prvi ministar sporta Srbije, koji je zvanično posjetio Crnu Goru od sticanja njene nezavisnosti, ali i prvi strani zvaničnik koji je došao u zvaničnu posjetu novoosnovanom crnogorskom Ministarstvu sporta.
●Gospodine Udovičiću, bili ste u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori. Kako ocjenjujete odnose dvije države i kako se Vi lično osjećate u Crnoj Gori?
-Srbija posvećuje veliku pažnju razvoju odnosa s Crnom Gorom i naša želja je da taj odnos bude što bolji. Svi smo saglasni da naša saradnja ide uzlaznom linijom i ako pogledamo unazad siguran sam da je na najvišoj tački u poslednjoj deceniji. Iskreno se nadam da je moja posjeta samo dodatni pozitivni impuls tome.
Kao što znate, igrao sam u „Jadranu“ iz Herceg Novog, dugo sam igrao za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, to vrijeme je duboko urezano u moje sjećanje i za njega me vezuju najljepše uspomene.
● Činjenica je da u poslednjih nekoliko godina Srbija „žanje“ medalje na evropskim i svjetskim takmičenjima. Ko je zaslužan za „sjetvu“ i da li ste možda ovaj uspješni recept prenijeli Vašem kolegi u CG?
-Univerzalni „recept“ ili prečice ne postoje. Često se i kod nas u medijima pominju brojke, recimo za 2016. godinu 37 osvojenih medalja na evropskim, svjetskim takmičenjima i Olimpijskim i paraolimpijskim igrama, što jeste apsolutni rekord po broju osvojenih medalja u jednoj godini za Srbiju, ali ja mislim da to nije vrhunac našeg zajedničkog rada i sistema sporta. Vjerujem da su još bolji rezultati pred nama.
Kada kažem „mi“, mislim na sistem sporta, Ministarstvo omladine i sporta i Vladu Republike Srbije koja je u poslednjih pet godina imala sasvim jedinstven i ozbiljan pristup sportu kakav, mogu da kažem bez skromnosti, nije viđen na ovim prostorima. Trudim se i da lično iskustvo profesionalnog sportiste iskoristim i vjerujem da je i ono bilo dragocjeno u postavljanju tog sistema.
Država sistemu sporta treba da obezbijedi što bolje uslove za treniranje i postizanje vrhunskih rezultata, finansijski da podrži sport, ali ne kao nekada na riječima već precizno i tačno, djelima, a sportski radnici i sportisti da to maksimalno iskoriste i sve to opravdaju svojim rezultatima. Insistiram da smanjimo na najmanju moguću mjeru toleranciju na greške, neprofesionalizam i nerad.
Osnovu svega predstavlja novi Zakon o sportu na kome smo radili dugo i predano, koji je prošao sveobuhvatnu i ozbiljnu javnu raspravu, pa danas slobodno mogu reći da nema nikoga iz sistema sporta od integriteta ko nije učestvovao u njegovom donošenju. O kakvom „temelju“ sporta se radi možda govori i činjenica da je taj zakon jednoglasno izglasan, što znači da je za njega glasala i pozicija i opozicija.
●Vaše ministarstvo nije samo sport. Koji je dio važniji u toj sintagmi?
-Nema mnogo dvojbe oko toga. Oba resora su iz mnogo razloga, rekao bih, podjednako važna. U javnosti se uvijek više govori o onom drugom dijelu sintagme, o sportu, ali to ne znači da se manje radi ili da manje brinemo o problemima omladine. Ja razumijem potrebu medija da pišu i govore o sportu mnogo više, jer su to teme koje su zanimljivije javnosti, ali veliki dio vremena posvećujem upravo temama koje nisu zanimljive medijima ili široj javnosti, a mi znamo koliko su važne za našu i budućnost naše zemlje. Stotine projekata je podržano od strane ministarstva i saradnja sa omladinskim organizacijama, nevladinim i cijelim vladinim sektorom je svakodnevna. Trudimo se da sagledamo svu problematiku tog možda najvažnijeg dijela populacije i da generišemo rješenja.
●Kada pričamo o omladini, moram Vas podsjetiti da dijelimo i zajedničke probleme - mladi obrazovani ljudi napuštaju naše prostore! Šta se tu konkretno može uraditi?
-Ni Vi ni ja nismo rodonačelnici ovog problema. Ekonomska nestabilnost u prethodnim decenijama na ovim prostorima uzela je svoj danak. Ja imam odličnu saradnju sa svojim kolegama iz cijelog regiona sa kojima redovno razmjenjujem iskustva i informacije. Ovaj problem prelazi granice Vaše i moje države, a slobodno mogu da kažem da se i nemali broj država bori sa istom problematikom.
U okviru našeg ministarstva imamo veliki projekat zapošljavanja mladih ljudi, u koji smo uključili desetine velikih i značajnih kompanija. Rezultati su dobri i više stotina mladih ljudi se zaposlilo. Ovdje s namjerom koristim pridjev dobar, jer on odgovara zadatim ciljevima u projektu, ali ne i sveobuhvatnom rješavanju problema. Taj projekat ima za cilj i skretanje pažnje na ovaj značajni problem, kako bi se pokrenuli svi važni subjekti koji mogu doprinijeti njegovom rješavanju. Danas imamo u okviru Vlade Republike Srbije desetine sličnih projekata, od stvaranja naučno-tehnoloških parkova, IT centara, pa do posebnih stimulacija i podrške mladim preduzetnicima.
●Pomenuli ste i Zakon o sportu, kako primjena tog zakona izgleda sa distance od godinu i više dana?
-Implementacija svakog zakona, jednako je važna i teška kao i postupak njegovog donošenja. Mnoge sjajne stvari ugrađene su u taj zakon. Decenije našeg iskustva, ali i iskustva zemalja u Evropi pretočene su u članove tog zakona. Od uvođenja besplatnih ljekarskih pregleda, ograničenja visine članarina, regulisanja ugovora u sportu, depolitizacije sporta, pa do školskog i univerzitetskog sporta i rekreacije kao baze zdravlja nacije i uređenja finansiranja klubova od strane lokalnih uprava i finansiranja saveza i takmičara, sve je tu. Naravno, imali smo mnogo otpora od onih koji su godinama pronalazili svoj interes u neregulisanom sistemu sporta. S istim žarom i snagom koju smo ispoljili prilikom izrade zakona, okrenuli smo se njegovoj primjeni i pratimo je na dnevnoj osnovi. Da li sam zadovoljan? Da, ali uvijek smatram da može i bolje! Takođe, pravi rezultati tog zakona vidjeće se i kroz primjenu tog zakona u vremenu koje je pred nama.
Slaviša Pavlović
Ne pristajem na manje od pobjede
●Pravo iz bazena ste, 2013. godine, sjeli u ministarsku fotelju? Jeste li se osjećali „kao riba na suvom“?
-Sticajem objektivnih okolnosti, ja nisam imao pravo na period tranzicije u svom životu, ali mi je ukazano ogromno povjerenje, data velika podrška, a time je i moja odgovornost od prvog dana takva. Sa istom energijom i pristupom da ništa manje od pobjede nije rezultat na koji pristajem, ušao sam u ovaj posao i tako ga i danas radim. Sama činjenica da srpskom sportu ide sve bolje i bolje iz godine u godinu, potvrđuje mi da sam na pravom putu. Naravno, da bez ogromne podrške svih kolega iz Vlade i predsjednika države to ne bi bilo moguće. Jedan od pokazatelja rada na “semaforu” je 129 medalja na evropskim, svjetskim i Olimpijskim i paraolimpijskim takmičenjima za period od poslednje četiri godine, u odnosu na osvojenih 117 medalja u periodu od 14 godina (2000-2013.).
Nikola i ja smo prijatelji
●Nikola Janović je Vaš nekadašnji saigrač, a zatim i ljuti rival u bazenu. Kakvi su vaši odnosi danas?
-Nikola i ja se poznajemo zaista dugo. Ako bi od mene tražili da opišem naš odnos u jednoj riječi, onda bi moj odgovor bio - prijatelj. Nikola je veoma hrabar i predan mladi čovjek. Takav je bio kao igrač, a vidim da su to osobine koje ga krase i danas. Odlučnost sa kojom se ministar Janović upušta u rješavanje problema i pristupa radu samo mi potvrđuje ono što sam o njemu i znao.