NIKŠIĆ – Nikšićanin Rade Lalićević, radnik Elektroprivrede Crne Gore, već osam godina se sudi s tom kompanijom, jer mu, kako tvrdi, nijesu u potpunosti isplaćena sredstva za stambeni kredit koja mu zakonski pripadaju. Nakon više ročišta i presuda Osnovnog suda u Nikšiću i dvije različite odluke Višeg suda u Podgorici, jer su po istom predmetu odlučivala dva vijeća sudija, nije uspio da ostvari pravo kao i sve njegove kolege.
Prema njegovim riječima, jako je interesantan način na koji je sudija Vasiljka Mijatović odlučivala, jer je u četiri navrata donosila različite presude, dva puta u korist EPCG, a dva puta u njegovu korist. Lalićević pojašnjava da je nakon prve presude, koja je bila u korist EPCG, donesena druga u njegovu korist. Tu presudu je potvrdio i Viši sud i postala je pravosnažna. Po žalbi pomenute kompanije, presuda je opet donesena u korist Lalićevića, a nedavno pobijena u Osnovnom sudu u Nikšiću.
– Kolega iz kancelarije i ja prije osam godina započeli smo sudski spor sa potpuno istim pravnim činjenicama. Obojica smo tražili da nam se nadomjeste sredstva po osnovu kredita koja nam pripadaju. U Osnovnom sudu u Nikšiću predmet je razdvojen. O mom slučaju odlučivala je Vasiljka Mijatović. Kolega je dobio spor i novac mu je isplaćen, a ja izgubio i još uvijek se zbog toga sudim i neću odustati dok mi svaki cent ne bude isplaćen, kategoričan je Lalićević.
On pojašnjava da se pozivao na presudu za kolegu i ponovo učestvovao na konkursu i na osnovu pravilnika dokazao da ima pravo na stopostotni iznos kreditnih sredstava koja mu nijesu isplaćena.
– Iskoristio sam tu mogućnost i nastavio sa tužbama. Nakon više ukidnih rješenja i uputstava Višeg suda, dobio sam pravosnažnu izvršnu presudu 2013. godine. Tada mi je direktor Ranko Vojinović kazao da neće da postupi po presudi, pojašnjavajući mi da tražim nešto što mi ne pripada. Od EPCG nijesam tražio ništa nemoguće, već samo da vještak utvrdi kolikoa sredstava mi pripada. Uslijedilo je ukidno rješenje Višeg suda, a Osnovni sud u Nikšiću angažovao je sudskog vještaka koji je utvrdio da sam za 39.000 eura, koje sam dobio 2004. godine, mogao da kupim 48,8 kvadratnih metara stana u novogradnji, te da mi izričito pripada 70 kvadrata stambenog prostora u novogradnji. U cijeloj priči sporno je to što za dobijeni iznos nijesam mogao kupiti stan u novogradnji koji mi pripada po pravilniku EPCG, kaže Lalićević.
On ne spori činjenicu da je 2004. godine kupio stan u Nikšiću u ulici Pete proleterske u starogradnji, vrijednosti 18.000 eura.
– Taj stan je bio amortizovan 50 odsto i star 54 godine. Kako nije izvršena pravosnažna presuda obratio sam se Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog suda, a od kancelarije za prijem i pritužbe građana dobio odgovor u kom se navodi „da ukoliko tuženi EPCG u roku od osam dana po pravosnažnosti presude nije dobrovoljno izvršio presudu ima pravo da podnese predlog za privremenu mjeru Osnovnom sudu u Nikšiću”. To sam i uradio, ali mi nije udovoljeno ni u jednom smislu. Nakon te, 2013. godine, i pravosnažne presude Višeg suda, predmet je vraćen Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje je presuđeno u moju korist. I tada me je direktor Vojinović odbio, navodeći da sam kupio stan od 57 kvadratnih metara 2004. godine, te da su mi 2005. godine isplatili još 12.000 eura za koje sam mogao da kupim preostalu kvadraturu stana, odnosno onih 15 kvadratnih metara. Ipak, ne mogu se opovrgnuti činjenice da nijesam mogao kupiti stan u novogradnji na nivou Crne Gore, što je utvrđeno i vještačenjem. Za dobijenih 39.000 eura mogao sam kupiti stan i u Zverinjaku i to čak cijelu baraku od 150 kvadrata. Vjerovatno bi se i tada rukovodstvo EPCG i sudstvo pozivali na to da posjedujem 150 kvadratnih metara stana, i kako su mi dali 12.000 eura, pa bih po njihovoj računici bio i preplaćen – kaže Lalićević.
L.N.
Raspravljali samo o kvadraturi stana
– U cijeloj priči sporno je što za dobijeni iznos nijesam mogao kupiti stan u novogradnji i na nivou Crne Gore. Za novac koji sam dobio po osnovu kredita nijesam mogao kupiti ni stan od 57 kvadrata u „Zinikovoj” zgradi u Nikšiću koja je tada bila novoizgrađena, jer je kvadratni metar stana bio 740 eura. To je potvrdio i vještak finansijske struke i Viši sud, odnosno sudija Vasiljka Mijatović, u prvobitnoj presudi. Sada su isti taj sud i isti sudija donijeli presudu po osnovu ukidnog rješenja Višeg suda, pobijajući prvobitne činjenice. Viši sud nije raspravljao o kvalitetu stambenog prostora. Mijatovićeva je negirala svoju presudu i presudu Višeg suda. Nigdje u presudi ne stoji o kakvom stanu se radi, već su samo raspravljali o kvadraturi – kaže Lalićević.
)){kind=small}
