Intervjuom sa Profesorom doktorom Nejcom Šarabonom sa ljubljanskog Univerziteta za sport nastavljamo rubriku: sport i nauka. Ugledni profesor, ali i mladi Slovenac kaže da sport i nauka moraju zajedno. Da su to dvije neodvojive teme, kao i da će u budućnosti, obzirom na sve veću kompjuterizaciju radnih mjesta, značajnije naći svoje mjesto.
Šarbon je u razgovoru za naše novine, između ostalog rekao: - Izuzevši nekoliko temeljnih nauka, većina današnjih naučnih disciplina udružuje komplementarna znanja brojnih naučnih grana, zbog čega ih nazivamo multi-disciplinarnima. To posebno važi za takozvane aplikativne nauke, grupi kojih pripada i nauka o ljudskom pokretu (lat. antropološka kineziologija). Kineziologija je dio šireg naučnog područja kojeg nazivamo mehanika ali obuhvata puno više nego samo opisivanje pokreta kroz fizikalne količine. Jedan od centralnih fokusa je potencial sistematične upotrebe pokreta/kretanja, da transformiše čovjeka u biološkom, psihološkom i/ili socilnom smislu. Uz pomoć istraživačkih napora naučnih podgrana napomenutih područja, može se graditi na dokazima utemeljena praksa. Do prije oko 20 godina u našim regijama se kao glavno aplikativno/praktično područje smatrao (takmičarski) sport, što se odrazilo među ostalom u nazivima fakulteta, imenima postdiplomskih studijskih programa, stručnoj i naučnoj terminologiji područja, itd. Naše akademsko društvo danas je puno šire – izgradnja na naučnim dokazima utemeljene upotrebe ljudskog pokreta/kretanja u područjima prevencije i kasne rehabilitacije mišićno-skeletnih povreda, poboljšanja kardiorespiratornog fitnesa, maksimizacije sportskog performansa, morfološke transformacije tijela..., kaže Nejc i nastvalja: - Ako je u prošlosti osnovni fokus bio na djeci i mladim odraslima, današnja istraživanja i prakse daju značajni naglasak istraživanju i razvoju prakse radno aktivne populacije i starijih osoba. Sve napomenuto se odražava i u politici finansiranja istraživačkih i razvojnih projekata u međunarodnom smislu (posebno EU). Drugim riječima – Brisel vam skoro sigurno neće dati novac za istraživanja iz oblasti vrhunskog sportskog rezultata, a finansiraju se projekti od više miliona evra koji se fokusiraju na druga, gore spomenuta, aplikativna područja.
Diseminacija rezultata istraživanja
Istraživanja se ne rade kako bi rezultati završili u ormarima instituta i fakulteta. Dobijena nova saznanja treba prenositi po svim kanalima i time doprinositi što boljoj praksi u prostoru visokog obrazovanja, permanentnih edukacijskih programa, internet kanala, stručnih i naučnih časopisa i konferencija. Na taj način bilo koja nauka, pa i nauka o ljudskom porketu, radi aplikativni uticaj i doprinosi optimizaciji svakodnevne prakse. Taj put prate i kolege iz Crne Gore koji svako-godišnje, ove godine već 13. put, organizuju u Podgorici međunarodnu konferenciju iz naše oblasti. Konferencija kvalitativno i kvantitativno raste, a ambicija bi trebala biti, da dobije još jači meuđnarodni karaker. Uz današnju bogatu ponudu simpozijuma i konferencija u međunarodnim krugovima, postizanje napomenutog cilja nije jednostavno, ali vjerujem, da će uspjeti. Strateški bitna podrška za prepoznatljivost konferencije je izdavanje naučnog časopisa Montenegrin Journal of Sports Science and Medicine, koja je krenula prije nekoliko godina i ide dobrim putem. Sve su to pravi koraci prema cilju vidljivosti crnogorske kineziološke struke u međunarodnom prostoru. Povećavanje međunarone prepoznatljivosti Podgorice i Nikšića trebalo bi iskoristiti za stvaranje još jačih interinstitucionalnih i ličnih stručnih veza, koje bi dale osnovu za svakodnevnu međunarodnu saradnju na području edukacije i istraživanja. Naime, končani cilj treba biti što bolji temeljni produkat Univerziteta kojeg možemo nazvati diplomantom, magistrom, doktorom nauke, trenerom, itd. Od njihovog kvaliteta zavise o kvaliteti učitelja i asistenta, koji se samo mogu dobro izgraditi uz permanentnu edukaciju, redovni istraživački rad i komunikaciju sa boljima od sebe. Moje je mišljenje, da istraživaču treba na neki način stalno „mentorstvo“, da bi tokom čitave svoje kariere rastao, a to bi kao stvaraoc i prenosilac znanja trebao. Na primjer, ja sam od svog statusa mladog istraživača dalje uvijek imao barem dvoje mentora (konsultanata) boljih od mene, otvorenih kritika, istraživačko aktivnih – pa tako imam i sada, što toplo preporučujem svim kolegama koji imaju ambiciju, da se stalno usavršavaju.
Budućnost naše
nauke i struke
Populacija Evrope sve više stari, zbog čega možemo predvidjeti eksponencialni rast različitih problema: gubitak mišićne i koštane mase, progresivne neurološke bolesti, padovi, lomovi kuka, gubitak samostalnosti kretanja, itd. Populacija školske djece i mladih odraslih u Evropi je puno statičnija nego nekada. Radno aktivna populacija obavlja sve više statične, kancelarijske poslove i u prosjeku velika većina njih ne postiže ni minimalnih dnevnih/nedjeljnih preporuka za fizičkom aktivnošću. Sve to navodi na ogromne probleme poput: metabolni sindrom, diabetes, bol u donjoj karlici i vratu, itd. S druge strane vrhunski sport već je davno dobio naziv modernog gladijatorstva, u kojem je količina treninga i takmičenja ogromna, vremena za oporavak sve manje, akutne i posebno hronične povrede sve češće. To su možda neka od područja gdje ja vidim potrebu za fokusom naše nauke i edukacije danas. Tako smo se opet vratili na potrebu za saradnjom sa komplementarnim strukama iz oblasti medicine i zdravstva. U tom razmišljanju se čini, da je možda organski najbliža integracija profila fizioterapeuta i kineziologa (trenera), pa možda treba krenuti sa tim prvim korakom. Na neki način apsurdno – što starija, psiho-fizički slabija, sedentarna i lako povrediva će biti populacija, pa će više biti posla za stručnjake i naučnike iz oblasti kineziologije. Moja velika želja, kao diplomiranog fizioterapeuta i diplomiranog profesora fizičkog vaspitanja, je, da medicina - zdravstvo i kineziologija počnu što prije i što bolje sarađivati. Obavezno!
Profesor Šarabon ima jsnu viziju, samo je treba primijeniti, jer ona je provjerena i sigurno daje dobre rezultate.
V. Drljević