Jedan od najboljih i najtrofejnijih vaterpolista Crne Gore svih vremena, Nikola Janović, neočekivano je donio odluku o prekidu igračke karijere otpočete 1994. godine u Primorcu iz rodnog Kotora. Kapiten „crvenih” i najiskusniji igrač hercegnovskog Jadrana odluku je saopštio samo četiri dana nakon što je sa reprezentacijom osvojio srebro na Evropskom prvenstvu u Beograd, gdje je ujedno bio jedini reprezentativac iz crnogorskih klubova. Svoju odluku Janović će obrazložiti na sjutrašnjoj konferenciji za medije u Podgorici.
– Nakon povratka iz Beograda naš kapiten je saopštio selektoru Gojkoviću i meni da je u poslednje vrijeme ulagao veliki napor da ispuni sve obaveze sa kojima se susreće vrhunski igrač i da je to doprinijelo da donese ovakvu odluku. To je njegova definitivna odluka. Iskreno, kao njegov nekadašnji trener i selektor, a sada čovjek iz stručnog štaba reprezentacije čija je uloga da brine o reprezentativnim akcijama moram reći da je ovo veliki gubitak za reprezentaciju i Jadran. Po mom mišljenju, Nikola nije želio improvizacije već je odlučio da se povuče na vrhuncu karijere i tu odluku moramo poštovati – rekao je direktor Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore Petar Porobić.
Nikola Janović se čak tri puta vraćao u tim hercegnovskog Jadrana.
– Janović je najbolji igrač ove ekipe Jadrana, ali je odlučio kako je odlučio. Dosta je značio i za klub i za reprezentaciju To je njegov lični čin i ne možemo ništa drugo već da se povinujemo njegovoj odluci – dodao je selektor Crne Gore i trener Jadrana Vladimir Gojković.
Da se povuče odlučio je sportista pobjednik i sjajan čovjek. Ko zna, možda se, kada se odmori i uželi vaterpola vrati u Jadran ili neku drugu sredinu. Ako ništa drugo kao savjetnik će biti dobar oslonac sinu Mlađanu, koji je najbolji igrač svoje generacije u redovima kotorskog Katara.
Z.Š.
Bogata karijera
Nikola Janović je rođen 1980. godine u Kotoru, gdje je i počeo karijeru u Primorcu, a status prvotimca je stekao 1994. Prvi klub van Kotora bila mu je Crvena zvezda, iz koje je prešao u Bečej, sa kojim je osvojio po dva trofeja u prvenstvu u Kupu SR Jugoslavije, kao i Kup šampiona. Po povratku u Primorac 2002. osvojio je Kup, a zatim kao član Jadrana prvenstvo i Kup. Uslijedio je potom put u Italiju, tačnije u slavni Posilipo, pa povratak u Jadran. Sa klubom sa Škvera je u drugom mandatu uzeo prvenstvo Crne Gore i Jadransku ligu. Uspješan je bio i u Jugu. Sa Dubrovčanima je osvojio jednu titulu prvaka Hrvatske i u dva navrata je nastupao u finalu Lige šampiona. U poslednjoj polusezoni karijere sa Jadranom je osvojio Kup Crne Gore. Što se tiče reprezentacije, sa SR Jugoslavijom je bio prvak Evrope u Budimpešti 2001. i Kranju 2003, sa Srbijom i Crnom Gorom šampion svijeta u Montrealu 2005, osvajač Svjetske lige iste godine i Svjetskog kupa godinu dana kasnije. Sa crnogorskom selekcijom je na evropskim šampionatima bio najbolji 2008. u Malagi, „srebrni” 2012. u Ajndhovenu 2012. i Beogradu 2016. Sa završnih turnira Svjetske lige ima zlato iz Podgorice 2009. i srebro iz Niša 2010. godine Za najboljeg sportistu Herceg Novog proglašen je 2006, a biran je i među deset najboljih sportista u Crnoj Gori.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
