Korisnici Doma za stare, koji je smješten u naselju Medanovići i koji za nekoliko dana slavi svoj jubilej-deset godina postojanja i rada, zajedno sa zaposlenim, na čelu sa direktorom
Dejanom Pavićevićem, već pet mjeseci nalaze se u karantinu. I za to vrijeme, kako kažu zaposleni, koji brinu o 166 korisnika, uspjeli su ogromnim naporima i samoodricanjem da sopriječe da epidenmija uzme maha u ovoj gerijatrijskoj ustanovi. Nije zabilježen nijedan slučaj obolijevanja, kaže Pavićević, dodajući da je stanje stabilno i da se rade uobičajeni poslovi, i s obzirom na reakciju korisnika i članova njihovih porodica, kojima je omogućen kontakt sa njima, putem telefona, svi žive kao jedna velika složna porodica.
-Niko nema simptome virusa, a mjerenje temperature i provjera zdravstvenog stanja vrši se tri puta na dan. I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Ponosni smo što smo uspjeli da sačuvamo najstarije članove društva s obzirom da su oni najugoroženija kategorija. To nam je bio primarni zadatak. I u tome smo uspjeli. Karantin je bio jedini način da spriječimo ulazak virusa u ustanovu-kaže on.
Od samog početka pandemije zabranili su posjete, grupne aktivnosti i izlazak van dvorišta Doma starih, a zaposleni se rotiraju na petnaest dana. Nakon boravka u svojim domovima, kad dođu u petnaestodnevnu smjenu, prije svakog ulaska testiraju se.
-S obzirom na ozbiljnost epidemiološke sutuacije, i činjenice da ni mi, a ni mnogi drugi, ne znamo koliko će sve ovo da traje, a spremni smo i dalje da štitimo naše korisnike sve dok postoji i najmanja opasnost po njihovo zdravlje.
Svima teško pada karantin s obzirom na odvojenost od porodica, zabranu izlaska ali se trudimo da se prilagodimo novim uslovima i život u ustanovi kreiramo u skladu sa tim. Korisnici gledaju televiziju, čitaju novine, knjige, druže se, razgovaraju i kad je lijepo vrijeme šetaju i uživaju u dvorištu Doma starih. Tako i vrijeme brže prođe, uz normalno ishranu koja se vrši putem naše kuhinje-naglašava Pavićević.
Nađa Raičević, iz Podgorice ističe da je prezadovoljna stanjem u Domu za stare i da je prava milina biti sa svima koji su svoj kutak pronašli u ovoj ustanovi, i biti okružen pažnjom zaposlenih.
-Kad je ova godina počela, nijesmo ni sanjali da će nam se dogoditi ovo, da ne možemo izaći iz Doma i da će korona pokucati na naša vrata. Međutim, bilo je normalno očekivati to s obzirom da čitav svijet grca u užasu korone. Moramo slušati preporuke nadležnih organa i biti odgovorni prema sebi i drugima-kaže Raičević.
M.N.
Raičević: Sve je u božjim rukama-Ja se u Domu osjećam sigurno zato što znam da je Uprava preduzela sve mjere i da se zaposleni i korisnici pridržavaju svih preporuka. Nemam strah, iako znam da su stare osobe najranjivija kategorija, ali pomisao da sam fizički odvojena od moje porodice, u ovoj situaciji, malo me uznemirava. Ubijedila sam sebe da o tome ne smijem da razmišljam na taj način, sve je u božjim rukama, moramo biti jaki. Nadam se i molim Bogu da nas korona neće desetkovati i da ćemo i dalje odolijevati ali mi moramo doprinijeti tome, poslušnošću i disciplinom - poručuje Nađa Raičević.
)){kind=small}
