MOJKOVAC –
Milenko Zindović (65) već trinaest godina živi životom nedostojnim čovjeka u zaseoku Dučin Pod koji pripada Donjim Poljima. Snalazi se i preživljava kako zna i umije. Bez ijednog eura primanja, živi u jednoj neuslovnoj prostoriji bez struje i vode. Kada su čuli za njegove nevolje, predstavnici udruženja „Hemias”, na čijem je čelu
Hajriz Brčvak, organizovali su akciju prikupljanja pomoći koja je Zindoviću i uručena preko Humanitarnog fonda „Hilal”.
Naime, već se radi na stvaranju uslova da Zindović dobije makar minimane uslove za život, pa je iznad garaže, koja je vlasništvo njegovog rođaka, počela izgradnja sobe za njegove potrebe.
– Radovi su već počeli i za to će, kako je predviđeno iz „Hemiasa”, biti opredijeljeno tri do četiri hiljade eura – kažu predstavnici „Hilala”
Izet Hadžibulić i
Nusret Erović, dodajući da „Hemias” finansira i kupovinu namještaja.
Oni su prije dva dana posjetili Zindovića i uvjerili se u dinamiku radova. Donijeli su mu i životne namirnice, ali i novu peć na drva.
Kako opstaje, to Milenko ni sam sebi nije u stanju da objasni.
– Šta da radim... Nije ovaj moj život lak. Zimsku jaknu, kapu, šal vunjeni i sve što je na meni nikad ne skidam. Tako zaspim, jer mi je toplije. A kako spavam, to samo ja znam jer je ploča iznad mene, koja je dotrajala, a i zidovi samo što se nijesu srušili. Kad legnem, nijesam siguran da ću živ ustati, i da se sve neće na mene sručiti – kaže Zindović dodajući da vodu donosi sa izvora i tako sebi, kako kaže, priušti kupanje samo u ljetnjim mjesecima.
– Zimi se ni ne kupam. Samo se s vremena na vrijeme umijem. Šta da radim – priča Zindović, dodajući da je ranije primao socijalnu nadoknadu, ali da mu je ona ukinuta jer na taj vid primanja nema pravo onaj ko ima preko 20 ari zemlje.
– Zamislite ovo ovdje gdje je ova moja udžerica i garaža gdje mi ovi dobri ljudi na spratu prave sobu i ovo okolo što vidite ima 28 ari?! I tako nemam ni jednog jedinog eura primanja. Ponešto, istina, iako mi to zdravlje ne dozvoljava, zaradim radeći za nadnicu. Ali ne mogu da obavljam teške poslove – navodi Zindović.
Dok odlazimo, Zindović kaže da se nada da će mu sobu na spratu garaže brzo napraviti i da će makar ovu zimu provesti na sigurnom. A hoće li biti makar parče hljeba da pojede, to ne zna.
– Dok ima dobrih ljudi, ima i nade. Ona umire poslednja – poručuje Zindović.
M.N.
Sin i žena pobjegli od nemaštineMilenko živi potpuno sam... Kaže da su ga sin i supruga napustili i otišli u jedan grad u Srbiji zbog nemogućih uslova za život u selu.
– To mi i najteže pada. Od ove moje muke i nemaštine teže mi je što ništa za sina ne znam.Takva mi je sudbina, kaže Zindović.
)){kind=small}
