NIKŠIĆ
- Do unazad dvije-tri decenije najčuvenije selo u nikšićkoj opštini bilo je Vrbica. Od početka Drugog svjetskog rata svi su ga zvali „Mala Moskva“ jer su svi njegovi stanovnici bili komunisti-partizani. Među tridesetak domaćinstava sve su uglavnom Bjelice. I danas su oni u selu koje je ostalo samo sa dva stalna domaćinstva u kojima su četiri stanovnika sa ukupno oko 400 godina. Najstariji među njima je
Radovan Bjelica koji će u 2020., kako kaže, ako ga zdravlje posluži, proslaviti stoti rođendan.
-Ovdje sam rođen, osnovao porodicu. Tu su umrli moji roditelji, i ja ću. Nigdje ne idem sa svog ognjišta - kaže starina.
Njegova supruga
Anđelija broji 92 godinu, a rodom je iz banjskih Okolišta. U ranoj mladosti bila je učesnik brojnih radnih akcija, a kada je sa Radovanom osnovala porodicu posvetila se domaćinstvu.
-Sve sam govorila da mi je doživjeti unuče, a evo doživjeh i pranučad, imamo ih trinaestoro. Djeca dolaze, uvijek je neko od njih tu po 15 dana, pa se mijenjaju. Ne ide nam se nigdje iz naše kuće, najljepše nam je ovdje. Blizu nam je groblje - kaže Anđelija.
Do Vrbice iz pravca Donjih Crkvica može se samo terenskim vozilima. Do Radovana i Anđelije ekipa „Dana“ uspjela je da dođe zahvaljujući
Kostadinu Glušcu iz susjednog sela Ubla, ali do drugog domaćinstva
Gojislava, koji ima oko 90 godina, i skoro deceniju mlađe mu supruge
Mare, nijesmo mogli doći.
Radovan kaže da se između njihove dvije kuće ispriječila starost te se ne posjećuju. Nikad tako u Vrbici bilo nije, kazuje Radovan, nekada se dobro živjelo, a posebno je bilo živo u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se i proslavili i dobili drugo ime sela. Tog perioda Radovan se sa radošću i ponosom prisjeća.
-Negdje u godinama rata tražili su da Vrbica bude narodni heroj. Svi su ovdje bili partizani, pa su i selo zvali „Mala Moskva“. Valjda
Tito nije dao, a kad se rat završio iz ovog sela je 25 Bjelica bilo oficira, prisjeća se Radovan slavnog vremena,sela i svog bratstva.
Svi su u selu, kaže starina, bili za Moskvu, a neki su „pomalo i griješili“ pa su morali na Goli otok. Među njih nekoliko i Radovan koji je na „ostrvu kamena“, proveo dva mjeseca. Odmah nakon vojnog roka i on se priključio NOB-u, a demobilisao se tek 1948. godine. Preživio je rat ali i tifus, pa hapšenje od strane četnika i njihov zatvor u Avtovcu odakle ga je, kaže, majka nekako spasila.
-Kada je došla za mene nije me poznala kako sam bio iznemogao i iscrpljen. Natovarila me je na konja, svezala za samar i tako od Avtovca do moje „Male Moskve“. A ja, čim sam se oporavio opet po istom, kao i sve moje Bjelice. Nakon demobilizacije i Golog otoka opet sam se vratim u moje selo. Radio sam kao komandant zatvora u Nikšiću, bio šef obezbjeđenja
Milovana Đilasa, upravnik zadruge u Donjim Crkvicama, a onda mi stiže poziv i ponuda-penzija. Imao sam 48 godina života kada sam se penzionisao, kako tada tako i danas. Solidno živim od te penzije, ja i moja Anđelija možemo, sinovi su odavno otišli i svi imaju svoje porodice - kazuje Bjelica.
U kući Radovanovog oca
Gavra bila je prva poslijeratna škola u Vrbici, a u njoj prvi učitelj
Jagoš Mijušković. Škola je u njihovoj kući bila dvije godine, a onda su napravili novi objekat, ali kako su godine tekle sve je manje đaka bilo pa su je ukinuli. Da „Mala Moskva“ po svemu nije ono što je bila svjedok je i velelepni hram u selu, posvećen Svetom Jovanu Krstitelju. Crkvu je sagradio Bjelica,
Branislav Banjo.
- Za crkvu u Crkvicama moj djed Luka kupio je zvono kada je napravljena, a kada je u Cerovici napravljena crkva moj otac je za nju kupio zvono- kaže Radovan Bjelica.
B.Brašnjo
Vjernost i kralju NikoliVrbica nije, kazao je Radovan Bjelica, dala doprinos samo u Drugom svjetskom ratu. Vjerni su bili kralju
Nikoli koji je u selu, u znak zahvalnosti što mu pri kretanju u Hercegovinu vojska nije umorena od žeđi. sagradio u Vrbici dvije čatrnje koje su se i danas koriste.
-Kralj je unaprijedio osam Bjelica u oficire koji su doživotno primali penzije, podijelio je i šest „levora“ Bjelicama, što je bila velika čast. Ni jedno selo, ni bratstvo nije imalo toliko oficira- kaže Bjelica koji je za zasluge u NOB-u nosilac brojnih priznanja, čak šest odlikovanja. Dobio je dvije Medalje za hrabrost i Medalju zasluga za narod. Prvi je u Crnoj Gori dobio Medalju Ruske federacije, a prije dvije godine dobio je i Spomen- medalju od SUBNOR-a i antifašista povodom 70 godina od Trinaestojulskog ustanka.
)){kind=small}
