BIJELO POLjE – Odbornik Socijalističke narodone partije u Skupštini opštine Bijelo Polje i mještanin Zatona Ljubo Zlajić u razgovoru za „Dan” ističe da na području ove opštine, nažalost, postoje djelovi grada i mjesne zajednice koje i u 21. vijeku nemaju riješeno pitanje urednog vodosnabdijevanja. Po njegovim riječima najčešće su to one oblasti u kojima ne žive pristalice vladajuće garniture, pa se stiče utisak da su pojedini građani Bijelog Polja politički kažnjeni i dugo čekaju na realizaciju bitnih infrastrukturnih projekata. Takva je, kaže Zlajić, i Mjesna zajednica Zaton u kojoj su i dalje gorući problemi regulacija toka Lima, poboljšanje niskonaponske mreže, nepostojanje trotoara, rasvjete, kanalizacije...a problem vodovodne mreže postoji od davne 1998. godine i jedno je od neispunjenih obećanja aktuelne vlasti.
– Iako je izgradnja vodovoda planirana u svim programima javnih radova i tim planovima planirano i ulaganje od 700.000 evra, sve se završavalo na projektima. Podsjećam mještane Zatona da su dosad dva takva projekta rađena, a da je ovaj treći, aktuelni na doradi. I da ga sad koriguju, vraćajući se na stara rješenja, iz onog prvog projekta ističe Zlajić i podsjeća da je nekoliko puta na sjednicama lokalnog parlamenta postavljao odbornička pitanja šta je sa obećanom izgradnjom vodovoda.
– Isticao sam da se MZ Zaton nalazi na samo nekoliko kilometara od centra grada, da smo ravničarsko područje i da imamo oko hiljadu i po stanovnika, te da je pitanje urednog vodosnabdijevanja jedno od najvažnijih pitanja za sve žitelje ovog dijela bjelopoljske opštine. Uz to mjesto smo odakle se ne odlazi, uprkos svim problemima, već se u njega vraća, ali do realizacije davno obećanog projekta ipak nije došlo-ističe Zlajić.
On podsjeća da je 3. januara 2015. godine, na Dan opštine, tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović na Ribarevinama ozvaničio početak radova na izgradnji vodovoda. Kako tada, tako i danas,
Zlajić kaže da je od postavljanja kamena temeljca, od strane eks predsjednika Vujanovića, urađeno par kilometara vodovodne trase od Ribarevina, prema Mjesnoj zajednici Zaton i da se stalo. Razlog su, kako tvrdi, neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
Zlajić dodaje i da je jednom prilikom dobio odgovor na odborničko pitanje, od preduzeća „Vodovod Bistrica” u kojem se, kako kaže, jasno vidi da namjera planiranog projekta nikako nije mogla biti pretočena u djelo.
– Odgovoreno mi je da trasa cjevovoda od izvorišta u Majstorovini do hlorne stanice, u dužini od nešto više od četiri kilometra, prije 15-ak godina potpuno oštećena usled elementarnih nepogoda, te da se njom ne može spojiti cjevovod do Ribarevina. Naglašeno je da su za to potrebna pozamašna novčana sredstva. Ja, ipak, apelujem još jednom na donosioce odluka u Opštini Bijelo Polje da učine napor i omoguće svi žiteljima Zatona da imaju uredno vodosnabdijevanje kako bi nastavili život na porodičnim ognjištima- zaključuje Zlajić.
Gradonačelnik Petar Smolović je u najavama za naredni period apostrofirao rješavanje pitanja izgradnje vodovoda za Zaton, kao jedan od prioriteta.
M.N.
Riješeni imovinsko- pravni odnosi
Iz Savjeta MZ Zaton ističu da se nadaju da će radovi na izgradnji vodovoda biti brzo nastavljeni i da će ove godine biti i završeni.
– Izgradnjom vodovoda žitelji ovog mjesnog centra riješiće jedno od najvažnijih životnih pitanja jer je Zaton jedna od rijetkih mjesnih zajednica koja je blizu gradskom jezgru, a nije priključena na gradski vodovod. Zaton se nalazi na desnoj obali Lima, pored magistralnog puta Ribarevine- Berane, ravničarski je predio i siromašan je vodom. Priča o gradnji vodvoda aktuelizovana je 2000. godine kada su mještani platili izradu jednog, a poslije izvjesnog vremena i drugog projekta. Sad je riješen i ovaj treći projekat, i očekujemo da se radovi nastave-kažu u MZ i dodaju da je u međuvremenu riješen najveći dio imovinsko- pravnih odnosa, i da trasa od oko 5,5 kilometara, od Pašića Polja, odnosno kafane „Antika” do šljunkare Zlajića, može nesmetano da se radi.
Iz savjeta MZ ističu da će se realizacijom ovog za Zaton kapitalnog projekta stvoriti uslovi za rješavanje i drugih pitanja kao što su ulaganje u poljoprivredu i opstanak mladih na selu, kako bi se ovaj mjesni centar pretvorio u urbanu zonu sa mogućnostima za bolji život.