KOLAŠIN - U gradu na Tari se, prema riječima građana, uglavnom živi od veresije, a najbolje rade i zarađuju kladionice. Dok u prodavnicama kupuju na veresiju, kladioničarima se, po svemu sudeći, za tiket uvijek nađe nešto gotovine. Trenutno u Kolašinu radi preko 14 kladionica…
Imajući u vidu podatak da je zaposleno tek nešto više od 1.250 Kolašinca, čija prosječna zarada nije ni 448 eura, a mnogi o tom iznosu mogu samo da sanjaju, čudi otkud građanima novac za kladionice i kafane.
Prema nezvaničnim podacima, Kolašinci godišnje za igre na sreću uplate blizu 800.000 eura.
Kako nam je kazala jedna od radnica u kladionici, što je siromaštvo veće to više ljudi pribjegava ,,kocki”, ne bi li im se sreća nasmiješila da zarade.
-Igrači uglavnom dobijaju manje sume, dogodi se ponekad da dobitak pređe 1.000 eura. Ima nekoliko sugrađana koji su nam baš redovni gosti i oni uglavnom vrijeme provode u kladionici. Koliko sam primijetila, rjeđe svraćaju ljudi koji rade teške fizičke poslove. Što se godina tiče, pravila nema, ali su stariji Kolašinci baš rijetko u kladionicama- kazala je naša sagovornica, dodajući da ima i onih koji se bukvalno klade do zadnjeg eura, a nakon što sve potroše pozajmljuju novac kako bi nastavili da iskušavaju sreću nadajući se da će ,,ubosti dobitnu kombinaciju”. Jedan od vlasnika lokala u kom se nalazi aparat za klađenje sa tombolom kaže da je igranje tombole postalo hit u gradu. Igraju stari, mladi, muškarci i žene. Kaže da je to više vid zabave, uz stalno prisutnu nadu da će osvojiti ,,džek pot”.
-Već nekoliko puta je izvučen taj džek pot, od hiljadu i nešto eura pa naviše. U jednom danu je na dva različita aparata u Kolašinu izvučen džek pot, a u jednom lokalu dosad je dva ili tri puta za manje od dva mjeseca pogođena dobitna kombinacija- kazao je on.
A dok kladionice dobro rade i ostvaruju dnevne prihode, u lokalnim piljarama i ostalim trgovinama građani kupuju na veresiju, a vlasnici strpljivo čekaju do 20. u mjesecu kada se isplaćuju penzije i socijalna davanja.
„Na riječ“ se kupuju, uglavnom, osnovne životne namirnice i bira se najjeftinije.
-Ne znam bi li mi troje ljudi dnevno prešlo prag prodavnice da ne dozvoljavam veresiju. Nekad mi se čini da je to jedini motiv da trguju kod mene. Trenutno u svesci imam bar 30 upisanih dužnika. „Na crtu“ kupuju mnogi, najviše penzioneri, koji su i najodgovorniji kad treba vratiti dug. To obično rade onog dana kad prime penzije. Čim vrate dug, zadužuju se na račun sledeće penzije i tako godinama - priča vlasnik piljare u Kolašinu.
J.Š.
Na riječ i kod kozmetičara
Na veresiju se trguje i na pijaci, pri plaćanju zanatskih usluga, pri nabavci drva za ogrev, kod frizera, kozmetičara... Vlasnici malih prodavnica tvrde da nemaju drugog načina da zadrže mušterije, jer cijenama i raznovrsnošću artikala u svojim radnjama ne mogu da se upustite u ravnopravnu trku s veletrgovinama.
)){kind=small}
