ŠAVNIK- U Pošćenju kod Šavnika na Veliku Gospojinu svečano je obilježena slava sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice. Svečanosti su počele svetom arhijerejskom liturgijom koju je služilo sveštenstvo eparhije Budimljansko-nikšićke i parohije šavničke. Nakon liturgije, priređen je prigodan kulturno-umjetnički program, druženje uz trpezu ljubavi, a završni čin proslave predstavljalo je osveštanje krsta vladici Dionisiju Kosovčiću Abazoviću i njegovoj sestri Jefimiji, tek podignutog na uzvišenju zvanom Kosove glavičine, mjestu gdje je zajedno sa sestrom „izgorio u barutu i otišao u carstvo nebesko“.
Skup je blagoslovio paroh šavnički Draženko Ristić, koji je u besjedi naglasio značaj bratskog sabiranja, zajedništva i sloge.
Domaćini slave, stric i sinovac Momir Jovanov i Radomir Lale Neđeljkov Abazović, uz podršku i blagoslov šavničke parohije, potrudili su se da bratstvenike i ostale goste dočekaju kako to po tradiciji dolikuje domaćinima s ovih krševa.
-Na ovaj sveti dan, na Uspenje Presvete Bogomatere, selo Pošćenje slavi svoju crkvenu slavu i to, ponosno mogu istaći, postaje tradicija. Uvjeren sam da će ovaj dan na isti način slaviti i naši potomci. Ovog puta naša svečanost je oplemenjena time što smo podigli i osveštali krst našem slavnom pretku vladici Dionisiju- istakao je domaćin slave Momo Abazović.
On je naglasio da bratstvo Kosovčić, njih 37 bratstvenika, slave Svetog Savu kao svoju krsnu slavu. Osamdesetpetogodišnji starina Momo s ponosom se prisjeća svojih predaka koji su, svaka generacija u svom vremenu, pronosili slavu „za krst časni i slobodu zlatnu“. Njegov otac Jovan je iz daleke Amerike došao da se kao dobrovoljac bori u oslobodilačkim ratovima u prvoj polovini dvadesetog vijeka.
-Za slobodu i čast iz Amerike došao je kao dobrovoljac i učestvovao u oslobodilačkim ratovima. Bio je učesnik slavne Mojkovačke bitke zajedno sa svojim bratom... A danas ne samo što mu to ne priznaju, nego ih proglašavaju izdajnicima umjesto oslobodiocima. One koji su položili oružje i napustili Cetinjski manastir i Lovćen, prepuštajući Austrougarima da popale, poruše i poubijaju, znači one koji su pobjegli danas proglašavaju prognanicima i velikim Crnogorcima. Ne, neće biti, jer mi smo pravi Crnogorci, mi koji smo branili Crnu Goru i bratsku Srbiju. Ovo je jedina i prava istina –s ponosom je istakao Momir.
Velika Gospojina i slava hrama sabrali su bratstvenike iz mnogih krajeva. Došao je i Momir Milikić Konjević iz Vraneša kod Pavinog Polja. Na naše pitanje kojim povodom je došao u Pošćenje odgovara: „Ja sam Pošćenac, ja i moja porodica smo porijeklom Kosovčići, kasnije Milikići, a Turci su nas u vrijeme svoje vladavine prozvali Konjevići. Porijeklom smo Drobnjaci, odavde iz Pošćenja. Naš predak vojvoda Milika je preselio u Vraneš. Milikići i Konjevići su isto.“
Na kraju skupa dogovoreno je da se ubuduće svake godine, dan uoči Uspenja Presvete Bogorodice, posjeti mjesto stradanja vladike Dionisija gdje će se služiti pomen. Na predlog paroha, dogovoreno je da se popišu svi stradalnici iz svih ratova, bez obzira na to „kada i na kojoj strani su bili“ i da se svima zajedno služi pomen na istom mjestu.V.Š.
Živopisno Pošćenje
Živopisno selo Pošćenje nalazi se na sedam kilometara udaljenosti od Šavnika. Smatra se jednim od najstarijih naselja na Durmitoru, s tragovima življenja od praistorije (tumuli iz bronzanog doba). U središtu sela, na lokalitetu zvanom „Banovina“, uzdiže se velelepni hram posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, nekada saborni hram čitavog plemena Drobnjaci. Predstavlja molitveno i sakralno mjesto, sa stećcima visoke umjetničke vrijednosti, u pogledu vremena nastanka otkriva se još u 14. vijeku.
)){kind=small}
