BIJELO POLjE - Teško oboljela pedesetogodišnja Zorica Bojović živi sama u selu Mioče, šesnaest kilometara udaljenom od Bijelog Polja. Bojovićeva živi u krajnje nehumanim uslovima, pa njen prvi komšija Radoman Rajo Tomašević, koji je praktično održava u životu donoseći joj hranu, apeluje na cjelokupnu društvenu zajednicu da što hitnije reaguje i spasi Zoricu od sigurne smrti u krajnjoj bijedi.
-Ona je u bezizlaznoj situaciji. Teško je oboljela i više skoro da ne može razgovjetno da izgovori ni riječ. Teško ustaje iz kreveta, a otežano guta poneki zalogaj hrane koju joj donesem. Oboljela je i mentalno. Nije se kupala i presvlačila godinama. U u kući koja joj je ostala nakon smrti roditelja vlada pravi haos- priča Tomašević.
U njegove navode uvjerio se i potpisnik ovih redova koji je Zoricu zatekao u sobi prepunoj smeća kako sjedi na raspalom krevetu, prljava i okružena nesnosnim smradom.
-Dajte mi socijalu, spasite me muka. Neka mi neko pomogne. Umirem – nekako je uspjela da prozbori.
Bojovićeva je do prije nešto više od mjesec dana primala socijalnu pomoć u iznosu od oko 60 eura, preko bjelopoljskog Centra za socijalni rad. Taj vidi pomoć joj je ukinut, jer nije obnovila dokumenta.
-Ona nije sposobna da izađe iz sobe, a kamoli da dođe do grada i izvadi neophodnu dokumentaciju za produženje socijale. Ovo društvo mora preduzeti nešto da spasi Zoricu, koja je nekad bila lijepa djevojka, ali je bolest uništila i sad nema više od 30-ak kilograma – ističe Tomašević.
On dodaje da Zorica nikad nije otišla kod ljekara, te da su od oboljenja sa sličnim simptomima preminuli i članovi njene najuže porodice.
-Svi su živjeli u ovoj oronuloj kući. Umrli su joj je otac, dva brata, sestra, a onda i bratanac od 17 godina. Niko od njih nije išao kod doktora. Ostala joj je samo jedna sestra koja živi u Valjevu, ali ne dolazi i ne obilazi je – kaže Tomašević.
On ističe da Zorica neće još dugo izdržati u ovako nehumanim uslovima.
-U sobi punoj smeća, kao iz horor filmova, već nekoliko godina u sve težem stanju provodi dane i noći. Zimu je provela u hladnoj prostoriji, nije imala drva za ogrev, ali s obzirom na njeno stanje ne bi ni mogla da naloži šporet... Zapalila bi i sebe i kuću. Zato apelujem na društvo, na Centar za socijalni rad i na lokalnu upravu da nešto preduzmu i da joj daju makar tu crkavicu socijale da joj neko može kupiti hljeb ili da je smjeste u neku prikladnu ustanovu. Neko je mora spašavati – naglasio je Tomašević, koji svaki drugi dan ode do Zoričine kuće i na prozor joj ostavi kesu s hranom.
Obratile su se Zoričine komšije Centru za mentalno zdravlje pri JU Dom zdravlja. Direktor Doma zdravlja dr Adnan Striković uputio je ekipu Hitne pomoći, ali oni nijesu mogli da pomognu Zorici, s obzirom na to da joj je potrebno bolničko zbrinjavanje i liječenje.
M.N.
Odbija saradnju
Direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić kaže da su nemoćni u ovom slučaju, jer Zorica odbija svaki vid saradnje. On tvrdi da Zorica i dalje prima pomoć u iznosu od 64 eura.
-Nekoliko puta smo slali naše službenike, ali se ona zaključa u kuću i nikome ne dozvoljava da uđe. Pokušavali smo da je smjestimo u Dom za stara lica, gdje bi imala svaku vrstu pomoći, prije svega bila bi zdravstveno zbrinuta, ali ona neće o tome ni da razgovara. Jednom smo obezbijedili sva dokumenta i sobu za nju, ali ona nije željela da pođe. Nije u pitanju ta socijalna pomoć, jer bismo puno više bi izdvajali za njen smještaj u dom, ali smo potpuno bespomoćni – kaže Mustajbašić.
On dodaje da treba učiniti napor, zajedno s rođacima i komšijama, da Zoricu nagovore da pođe u dom gdje bi joj bili obezbijeđeni adekvatan smještaj i zdravstvena zaštita. Uspostavićemo kontakt s Domom zdravlja i pokušati da što hitnije da riješimo ovaj problem. Odmah sam dao nalog da naša ekipa ode za Mioče - kazao je Mustajbašić.
)){kind=small}
