Vremešna godišnja mještanka Prčanja, sedamdesetosmogodišnja Tonka Marković, koja u ovom dijelu Boke Kotorske živi od rođenja, njeguje seosku tradiciju tog primorskog mjesta. Prenosi Tonka tradiciju na sinove, snahe, unuke i praunuke, znanje i iskustvo koje je stekla decenijama baveći se ratarstvom, povrtlarstvom, uzgojem cvijeća, a posebno kamelija. Oko stotinu grmova kamelija, velikih i malih, crvenih i bijelih, „šatiranih”, krasi i povezuje dvorišta tri kuće - najstariju u kojoj ona živi, i koju ukrašavaju kamelije stare preko 60 godina, te dvije novije porodične kuće njenih sinova, domaćina Miroslava i Joška.
Ljubav i trud ove marljive žene nagrađivan je na „Fešti kamelija” u Stolivu, gdje je njena bašta dva puta zasluženo proglašena „najljepšim đardinom sa kamelijama”. Pored kamelija, dvorište gazdinstva Markovića trenutno krase i božuri, narcisi, zumbuli, a u toku je sadnja lukovica gladiola. Atraktivno je i stablo masline, za koje pretpostavljajui da je posađeno u XIV vijeku. Baku Tonku smo zatekli u vrtu, kako za sadnju i sjetvu povrća priprema zemlju, koju je prethodno motokultivatorom obradio Miroslav.
- Sad se priprema zemlja, prave se leje da bismo za osam dana na otvorenom posijali boraniju, tikvice, a raštan, koji je već prispio za rasad, već sjutra-prekosjutra planiram da usadim. Ispod najlona sam posijala paradajz, salata je već nikla, ima već tri, četiri pera. Luk je već porastao, sadila sam ga u novembru, kada sam sijala i bob, koji sada cvjeta, malo zimske salate, malo „škaljune“ tamo u kraj. Škaljuna je starinska vrsta ljutog grozdastog luka, koji se sprema u tegle sa sirćetom da bude „kisjeli luk” za zimu. Na kraju treba i loze malo okopati, baciti đubriva, koje imamo od ovaca koje čuva Miroslav - objašnjava Tonka.
Primjer sloge i dobre saradnje su njeni sinovi Miroslav i Joško sa snahama Verom i Milankom, koji obavljaju poslove na gazdinstvu prema sopstvenim afinitetima. Svako od njih na imanju ima svoj dio koji voli da obrađuje na svoj način, koji ostali poštuju i podržavaju. „Svako radi nešto što voli, niko nikome ne smeta, a svi smo tu”, kaže kroz smijeh baka Tonka.
- Joško drži pčele, pa donese i nama meda, mi imamo jagnjetinu, pa dajemo njima, a baka Tonka drži kokoške, pa svima dijeli jaja - dodaje snaha Vera, koja nam je pokazala i malo stado ovaca sa jagnjadima, koje pase na obližnjoj livadi.
Imanje Markovića u naselju Jerovica, stotinak metara od morske obale i priobalnog puta, prava je oaza očuvane prirode i poštovanja pravila racionalne ekonomije tradicionalnog seoskog gazdinstva, što je itekako privlačno i za turiste, koji znaju da cijene mir i tišinu.
- Svi koji dođu na more misle da je iza kuća u prvoj liniji pored mora, samo brdo i šuma, a kad dođu gore i vide uređena dvorišta, dolac iznad dolca, začude se kad vide kako je to ravno. Kad vide kako je mirno i tiho, imaju gdje da parkiraju auta, a nije daleko od mora, rado izlaze do naših kuća - kaže Vera Marković.
Ona je pored svekrve Tonke zavoljela kamelije, kojih je do sada na desetine zasadila i rasadila.
M.D. POPOVIĆ


Fazani za dječije gušte

U jednom uglu dvorišta je i mala „kućica” sa mrežicom za kokoške, uz poseban odjeljak za tri fazana, od kojih je mužjak u živopisnim bojama prava atrakcija za najmlađe. Baka Tonka objašnjava da su nabavili jaja fazana i stavili ih pod kokošku, tako su izlegli te fazane prije par godina. Dodaje da ženke nose jaja, koja su ukusna kao i od kokoške, a njih najviše vole njeni praunuci - sedmogodišnji Nikola i petogodišnji Dario.