Crna Gora treba da riješi slučaj Branke Milić u okviru svojih institucija, a na Srbiji je da pomogne razmjenom obavještajnih podataka i informacijama, kazao je Ivica Dačić, šef srpske diplomatije u intervjuu za „Dan”. On je istakao da se u tom slučaju trude da dogovor dođe do rješenja.
– Ne zaboravite da je Srbija, kao i svaka druga država, dužna da pomogne svakom svom državljaninu koji od nje traži pomoć. Ta pomoć pripada i gospođi Milić. Nadam se da će nadležne institucije obje zemlje, uz saglasnost gospođe Milić, doći do obostrano prihvatljivog dogovora.
● Crnogorska vlast je po svim pitanjima otvoreno stala na stranu Prištine i Albanaca. Da li Beograd, nakon svih optužbi koje na račun Srbije stižu iz vrha vlasti Crne Gore, i dalje može da tvrdi da su odnosi nikad bolji u istoriji?
– Odnosi su stabilni, bar ih ja tako vidim. S naše strane, važno je da postoji dijalog. I imamo isti cilj, a to je Evropska unija i stabilnost regiona. Vaš predsjednik je skoro ocijenio da je u poslednjih godinu dana došlo do zaoštravanja odnosa Srbije sa komšijama – Zagrebom, Prištinom, pa i sa Podgoricom. Ako se ne varam, to je rekao u intervjuu na vašem javnom servisu. Nadam se da sam dobro interpretirao. Takođe je rekao da Crna Gora ne donosi antisrpske odluke, već odluke u sopstvenom interesu. Pretpostavljam crnogorskom. I to je lijepo. Pa i Srbija donosi odluke u sopstvenom interesu. Treba li zbog toga da se izvinjavamo bilo kome?
Drugo, u istom tom intervjuu, nagovijestio je da smo mi odgovorni za „destrukciju Crne Gore“, šta god to značilo. Niti je Srbija bilo kom državljaninu Crne Gore zabranila ulazak u Srbiju, niti od Srbije zavisi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju. Dakle, zbilja je smiješno. Mi Crnoj Gori želimo ulazak u Evropsku uniju, odlične partnerske odnose s Crnom Gorom i otvoreni smo za razgovor o svim temama koje obje strane smatraju važnim. Ali, ne možemo prihvatiti ulogu dežurnog krivca za svačije probleme.
Na kraju, Crna Gora treba najzad da shvati da u Srbiji nema nikakvog žala zbog rastanka sa Crnom Gorom. Srećan put, kamo sreće da se nikad nismo ni spajali. Ako neko treba da žali zbog 1918, onda je to Srbija, jer smo u ratu izgubili 28 odsto stanovništva i ukinuli Srbiju da bismo pomogli Hrvatima, Slovencima i Muslimanima, koji su poraženi u tom ratu. Na koga se Crna Gora žali – na Aleksandra Karađorđevića, polu-Crnogorca, unuka crnogorskog kralja Nikole Petrovića? Uostalom, i Karađorđevići su Petrovići koji su u Šumadiju došli sa crnogorsko-hercegovačkih brda. Jedan Šumadinac, Kruševljanin ili Topličanin nikad ne bi ukinuo Srbiju zarad Jugoslavije. I zašto bismo mi žalili zbog Crne Gore? I ranije smo bili dvije države.
Jedino što se nikad nije dešavalo da Crna Gora i Srbija budu u sukobu. To je ono što je tragično. Uostalom, i kralj Nikola, kad je uputio proglas narodu 1914. godine, napisao je „živjelo naše milo srpstvo“. Nisam ja napisao to, nego on. Gusle su i srpske i crnogorske, ali još nikad nisam čuo nijednu guslarsku pjesmu o sukobu Srbije i Crne Gore.
I zato kad iz Crne Gore govore o velikosrpskoj agresiji, ja se uvijek našalim i kažem da ja samo znam za velikocrnogorsku agresiju na rukovodeća mjesta u Srbiji. Da zaključim, sve najbolje Crnoj Gori, ne interesuje nas šta rade, osim kada su u pitanju srpski nacionalni i državni interesi i položaj Srba u Crnoj Gori, kojih ima 30 odsto. To je suvereno pravo svake države. Sve to treba da radimo u međusobnom prijateljstvu.
● Rekli ste da nema primjera u Evropi u 21. vijeku da je jedan narod u tako lošem položaju kao što su to Srbi u Crnoj Gori. Šta država čini da zaštiti Srbe u Crnoj Gori i izmijeni situaciju?
– Naravno da je položaj Srba u Crnoj Gori važan element u našim bilateralnim odnosima. Smatramo da su Srbi konstitutivan narod u Crnoj Gori, a nikako manjina. Inače, mi pitanje jezika kojim govore građani Crne Gore ostavljamo njima na odluku, iako je činjenica da tokom razgovora naših zvaničnika prevodioci nisu potrebni. Takođe, Srbija smatra da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori važan dio njene istorije i kulture i kao takvu je tretiramo, a ja lično verujem i da većinsko crnogorsko stanovništvo misli isto.
Ali, sva ova pitanja mogu se riješiti dijalogom i dio su razgovora tokom susreta zvaničnika naše dvije zemlje. Mislim da bi za naše odnose, ali i za unutrašnju stabilnost Crne Gore, bilo ljekovito da Srbi postanu dio vladajuće koalicije. Mnogi problemi bi tako mogli da budu prevaziđeni. M. Njeguš

---

Nije dobro neistomišljenicima zabraniti ulazak u državu
● Da li i zabrana ulaska srpskim intelektualcima u Crnu Goru i osuda studentkinje Sare Vidak na četiri mjeseca zatvora zbog navodnog napada na sudiju Jelenu Stanišić pokazuju da ni državljani Srbije nisu zaštićeni od samovolje crnogorske vlasti?
– Nadam se da ne postoji samovolja vlasti u Crnoj Gori. I nadam se da će svi procesi biti sprovedeni u skladu sa crnogorskim zakonodavstvom.
Naravno, ne mislim da je zabrana ulaska srpskim državljanima različitog mišljenja dobra odluka. Ili bilo čijim državljanima, osim ako za njima nije raspisana međunarodna potjernica.


Priština ugrozila stabilnost regiona
● Da li aktuelni potezi Prištine, posebno osnivanje vojske tzv. Kosova, mogu da dovedu do obrušavanja regionalnog mira, jer je stabilnost očito vać poljuljana?
Naravno. Ne poljuljana, već ugrožena. I opet se vraćam na kršenje međunarodnog prava. Pet članica Evropske unije nije priznalo jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije. Treba ustanoviti broj zemalja članica Ujedinjenih nacija, budući da Priština manipuliše tim brojem. Kako onda jedna tvorevina, mimo opšte saglasnosti u Evropskoj uniji, a i u svijetu, može brutalno kršiti sve moguće principe međunarodnog prava? Od kršenja prava na trgovinu do formiranja oružanih snaga?
Da vas podsjetim, raspad Jugoslavije, pa i Sovjetskog saveza, protekao je isključivo u skladu sa principom unutrašnje administrativno-teritorijalne podjele. Bio je to državni razvod braka sa proglašenjem za međunarodne i državne dotadašnjih unutrašnjih, međurepubličkih granica, pri istovremenom ignorisanju etničkih kolektivnih prava, odnosno tzv. prava naroda na samoopredjeljenje. Tako je na kraju krajeva i nastala i ostala Bosna i Hercegovina – kao složena država. Nažalost, dio međunarodne zajednice priznao je Kosovo i Metohiju u ime etničkog prava Albanaca i principa samoopredjeljenja, uz ignorisanje granica i suvereniteta Srbije i tadašnje SRJ. Time je otvorena Pandorina kutija, a danas smo svjedoci da se i druge zemlje suočavaju sa separatističkim težnjama.
Vodi li sve to stabilnosti regiona i poštovanju međunarodnog prava, koje je poslednja odbrana mira svugdje? Ja mislim da ne. I nemojte ovu izjavu zloupotrijebiti, jer nema šta Srbija nije učinila zarad postizanja stabilnosti.
● Šta zapravo znači koncept razgraničenja sa Albancima i da li se zaista vode tajni pregovori Beograda i Prištine?
Nema tajnih pregovora. Sve je javno, i u Beogradu i u Vašingtonu, i u Briselu, Moskvi, Pekingu… svugdje gde žele da nas saslušaju. I čuju.
Razgraničenje, u smislu gotovih linija, ako to pretpostavljate, ne postoji. To je tema razgovora, do sada jedini konkretan predlog kako bismo došlo do pravednog kompromisa, kako bi Srbi i Albanci mogli zajedno da žive i ostvare funkcionalno društvo. Ja ne vidim na koji način bi Srbi na Kosmetu obezbijedili sebi opstanak ili povratak izbjeglih na svoju zemlju bez prava da imaju svoje školstvo, zdravstvo, sudstvo i policiju. Otvoreni smo za opcije. Funkcionalne.