Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmed Zenka kazao je za „Dan” da nema ništa protiv da Srbi uđu u Vladu Crne Gore, i ističe da bi toj nacionalnoj zajednici definitivno bilo bolje ukoliko bi bili dio vlasti u Crnoj Gori. Kazao je da je i premijer Duško Marković pozivao srpske partije da uđu u Vladu, te da su oni i za njega dobrodošli samo ako njeguju vrijednosti multikulturalnosti i uvažavanja svih građana Crne Gore.
– Predsjednik Marković pozivao je predstavnike Srba da uđu u Vladu. Zašto da ne?! Svaka opcija koja podržava vrijednosti koje mi hoćemo da sačuvamo je dobrodošla. Bez obzira na razlike u našim stavovima, ja sam dugo vremena u politici i imao sam sa kolegama dobar odnos, dobro smo se slagali kao ljudi i političari. Položaj Srba bi ulaskom u vlast definitivno bio bolji – kazao je Zenka za „Dan”.
On navodi da nikada nije čuo da je iko iz vlasti kritikovao Srbe kao narod, već se radilo samo o kritikama na račun pojedinaca koji propagiraju pojedine politike i izjašnjavaju se kao Srbi.
– Nikad niti Mila Đukanovića, niti Duška Markovića nijesam čuo da su rekli da su Srbi ili narod srpski protiv Crne Gore ili da su im davali neke druge etikete. Oni su, a i ja ponekad, a i drugi političari kritikovali neke stvari povezane sa politikama, što nije povezano sa narodom. Takođe, ako neko optužuje određenog Srbina za ratne zločine, ne stoji da se optužuje jedan čitav narod. Ako se neko ne slaže sa politikom koja možda dolazi iz Srbije ili srpskih partija u Crnoj Gori, to nije upereno protiv naroda, to je protiv nekog političara ili programa. Nikada nisam nijednu njihovu izjavu doživio kao kritiku naroda već političara i politika – kazao je Zenka.
Ministar kaže da je zapamtio da je u Skupštini psovana „šiptarska majka”, te da je to uvreda jednog cijelog naroda, a da niko nije reagovao.
– U Skupštini se psovala šiptarska majka, a ja nisam smatrao da su mi je Srbi psovali nego taj čovjek, ta opcija koju predstavlja taj čovjek. Ipak, niko nije reagovao na tu psovku, niko nije rekao žao mi je zbog te psovke. Nije samo jedna majka psovana, nego šiptarska, i svi smo obuhvaćeni – kazao je Zenka, dodajući da je uvreda gora od psovke.
Da bi Srbi trebali da budu dio vlasti smatra i šef srpske diplomatije Ivica Dačić, koji je u intervjuu za „Dan” kazao da bi takav potez bio ljekovit.
– Naravno da je položaj Srba u Crnoj Gori važan element u našim bilateralnim odnosima. Smatramo da su Srbi konstitutivan narod u Crnoj Gori, a nikako manjina. Inače, mi pitanje jezika kojim govore građani Crne Gore ostavljamo njima na odluku, iako je činjenica da tokom razgovora naših zvaničnika prevodioci nisu potrebni. Takođe, Srbija smatra da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori važan dio njene istorije i kulture i kao takvu je tretiramo, a ja lično vjerujem i da većinsko crnogorsko stanovništvo misli isto. Ali, sva ova pitanja mogu se riješiti dijalogom i dio su razgovora tokom susreta zvaničnika naše dvije zemlje. Mislim da bi za naše odnose, ali i za unutrašnju stabilnost Crne Gore, bilo ljekovito da Srbi postanu dio vladajuće koalicije. Mnogi problemi bi tako mogli da budu prevaziđeni – rekao je Dačić.
Na drugoj strani predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta u Crnoj Gori Momčilo Vuksanović kazao je da bi Srbi u vlasti izgubili identitet. Za njega je neprihvatljiva Dačićeva izjava, te smatra da ministar nema dovoljno informacija o položaju srpskog naroda u Crnoj Gori, ali i regionu.
M.S.

---

Diskriminisani pri zapošljavanju
U poslednje četiri godine u Crnoj Gori je u prosjeku svega 13 Srba godišnje dobijalo posao. Kako je „Dan” pisao, to je za čak 37 puta manje od broja Crnogoraca, jer su državne institucije godišnje u prosjeku zapošljavale 486 građana koji su se izjašnjavali da pripadaju toj nacionalnoj strukturi.
Prosječan broj zaposlenih Srba je manji i kada se ta brojka uporedi sa Bošnjacima. Tako su, prema zvaničnim podacima Uprave za kadrove, u njenim godišnjim izvještajima o radu koje je analizirao „Dan”, godišnje u državnom sektoru zapošljavana 22 Bošnjaka, ali i 13 Muslimana. Prosječan broj zaposlenih Albanaca na godišnjem nivou je sedam, a Hrvata jedan. Najgore su u cijeloj priči ubjedljivo prošli Romi, jer su za četiri godine zaposlena svega dva pripadnika tog naroda u državnom sektoru, i to 2014. i 2015. godine, dok nijedan posao nije dobio tokom 2016. i 2017.