Gledajući rad nacionalnih manjinskih savjeta, može se izvesti zaključak da su oni osnovani samo zbog uzimanja novca iz fondova, iako je polazište veoma dobra ideja oni doprinesu razvoju manjinskih prava i pozicija, smatra Milan Radović iz Građanske alijanse
On smatra da je odgovornost za takav rad savjeta podijeljena.
– Savjeti su dosadašnji rad najviše fokusirali na dobijanje sredstava od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, koje pritom nije bilo transparentno i u skladu sa demokratskim procedurama.
Mi smo poništili skoro svaku odluku Fonda u tom dijelu jer je tu bilo dosta konflikta interesa i korupcije. Nažalost, može se izvesti zaključak da su savjeti osnovani samo zbog uzimanja novca iz fondova, iako je polazište veoma dobra ideja da savjeti doprinesu razvoju manjinskih prava i pozicija. Fond nikada nije podržao multikulturalne projekte, već isključivo nacionalne, što je doprinosilo većoj distanci između manjinskih naroda. Na kraju ni taj neki segment ekonomskog razvoja manjinskih naroda nije bio tretiran kroz Fond. Imali smo situacije da su se manjinski narodi masovno iseljavali jer nijesu imali adekvatne uslove za život, kao što je recimo zaposlenje. To pokazuje da manjinski savjeti nijesu doprinosili promjeni kvaliteta života manjinskih naroda. Zato smo imali najveće migracije iz mjesta gdje žive pripadnici manjinskih naroda – ističe Radović.
On je ocijenio da ideja savjeta za manjine nije zaživjela i da ostaje prostor u budućnosti da se radi na tome.
– Posebno sa aspekta da je došlo do preplitanja nagomilavanja institucija koje se bave pravima manjina. Imamo Fond, pa Centar za očuvanje kulture manjina, a tu su i savjeti, pa se pitamo gdje su učinci, jer to nijesu mala sredstva. Samo Fond dobija milion eura i rekao bih da se opravdano očekivao brži razvoj pozicije manjinskih naroda – kazao je Radović.
Kako je dodao, na sve ovo mogle su da utiču političke partije.
– Sa aspekta pozicije političkih partija treba i može se ocjenjivati rad manjinskih savjeta. Upravo su političke partije u Skupštini redovno dobijale izvještaj od strane Fonda i Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kao i od Državne revizorske institucije, koja je u jednom trenutnu negativno ocijenila rad Fonda i izvještavanje savjeta. Sve to ukazuje na određene probleme. Zato su partije prilikom razmatranja i izjašnjavanja u Skupštini trebale sa mnogo više kritike da se odnesu prema tom pitanju, a ne da podrže takve izvještaje. Da je bilo kritičnijeg odnosa partija na sjednicama odbora ili plenumu, sigurno bi rezultat bio drugačiji i savjeti i institucije koje imaju nadležnost za manjinska prava drugačije bi radili i imali bolje rezultate – smatra Radović.
On je istakao da se o ovom problemu može govoriti i sa aspekta konsultovanja savjeta od strane ministarstva i drugih državnih institucija prilikom zapošljavanja manjina u institucijama.
– Tu nije zaživjela uloga savjeta. Naprosto, oni su bili ili ignorisani ili su sami pristajali da ne budu značajniji akteri u tim dešavanjima. Prihvatili su tu ulogu da se usmjere samo na sredstva Fonda. Nacionalni savjeti nijesu zaživjeli iako je to bila dobra ideja. Sa jedne strane, sigurno je da se savjeti nijesu nametnuli državnoj vlasti kao važan faktor, a sa druge strane, država se nije potrudila da im da adekvatniju ulogu. Zbog toga je jednaka odgovornost i na državi i na savjetima – zaključio je Radović.A.D.

Nimanbegu: Nijesu uspjeli da obezbijede ni mjesta u školama

Funkcioner Force Genci Nimanbegu kazao je da savjeti imaju sve ingerencije, ali bez izvršnih ovlašćenja.
– Njihova nadležnost je da podnose inicijative i molbe. Sve se svodi na to da ipak na organima državne uprave ostaje da oni sprovedu upravnu odredbu o zastupljenosti. Što se tiče albanske zajednice, ona je višestruko manje zastupljena nego što je u procentu stanovništa, što pokazuje da nema dovoljno senzibilnosti rukovodilaca da sprovedu zakonsko rješenje. Nisu problemi u savjetu, nego u ingerencijama. Nacionalni savjet nema nikakvo ovlašćenje. Imamo primjer da nacionalni sasvjeti daju mišljenja za direktora škola u kojima uče pripadnici nacionalnih manjina. Kod albanske zajednice to je najviše izraženo u školama gdje je nastava dvojezična ili samo na albanskom. Dešavalo se da u ovom mandatu ministar prosvjete Damir Šehović i njegov prethodnik Predrag Bošković nijesu poštovali mišljenje nacionalnog savjeta ko bi trebalo da bude direktor tih škola – kazao je Nimanbegu.
On je podsjetio da su nacionalni savjeti potpisali sporazume sa Upravom za kadrove i Ministarstvom manjina i smatra da u tom trokutu treba tražiti rješenja koja će omogućiti veću uloga savjeta.