Organizacija koja promoviše humanitarne vrijednosti i koja zahvaljujući velikodušnosti volontera i donatora olakšava ljudsku patnju u situacijima koje zahtijevaju hitno djelovanje kako bi se spasili životi i zdravlje ljudi ili u dvije riječi – Crveni krst smještena je na simboličnoj adresi u Ulici bratstva i jedinstva. Radni dan volonterima počinje već od 8 časova ujutro, kada kol centar počinje sa primanjem poziva, na broj 068 065 111, ljudi kojima je pomoć najpotrebnija. Volonteri i zaposleni u prepoznatljivim uniformama koju kada obučete prihvatite principe humanosti, nepristrasnosti, neutralnosti, nezavisnosti, dobrovoljnosti, jedinstva i univerzalnosti vedrog duha i uvijek nasmijani, ali i te kako ozbiljni, trude se da onima koji traže pomoć izađu u susret i prenesu makar malo pozitivne energije. Razmak između poziva je jako kratak, pa su u toku samo jednog dana imali 360 poziva... 360 ljudi koji nemaju obrok, koje pritiska nevolja.
Mnogi se javljaju tražeći pomoć u vidu hrane ili ljekova. Ima i onih u krajnje očajnoj situaciji, koji su u nemogućnosti da plate račune, kupe cipele ili garderobu. Volonteri objašnjavaju kako sve mogu da pomognu i mirnim glasom pokušavaju da ublaže situaciju korisnika.
U kol centru rade psiholozi Jelena Šofranac i Rahima Adrović, socijalni radnik Milena Kuveljić i volonterke Zvezdana Ivanović, Mina Popović i Anastasija Jokić. One svakodnevno odgovaraju na pozive i molbe za pomoć koje prosleđuju volonterima na terenu. Zadužene su da formiraju spiskove i da prema prioritetima obavijeste kolege na terenu kome tog dana treba distribuirati pomoć. Ekipa „Dana” uvjerila se kako volonterima protiče radni dan i sa kakvim se sve situacijama susreću. Jelena kao koordinatorka je u 10 časova uručila spisak Marku Brnoviću i Anastasiji Bojić, koji su u automobil utovarili pripremljene pakete. Marko i Anastasija zajedno raznose pakete pomoći, ali i pokušavaju da svoj vedri duh prenesu i na korisnike. Dok Marko vozi ka Zabjelu, koje je juče bilo na rasporedu, Anastasija poziva korisnike kako bi provjerila da li su kod kuće. Onog momenta kada priđu objektu u kom žive korisnici donacija, praktično „iskaču” iz automobila ne bi li pomoć odmah uručili, dok ih korisnici osmijehom i riječima hvale dočekuju ispred kućnog praga. Poštujući mjere ne smiju se previše zadržavati, ali uvijek su spremni da saslušaju.
Marko je volonter već sedam godina, a prije Crvenog krsta je volontirao u volonterskom klubu Gimnazije „Slobodan Škerović”.
– Još kao srednjoškolca me je privukla plemenita ideja da pomažem, pa je logičan slijed događaja bio da se priključim Crvenom krstu. Već sedam godina volontiram i to je jedan od najljepših osjećaja, a posebno dođe do izražaja kada su situacije kakva je sada – navodi Brnović.
Kaže da bi svakom preporučio da se učlani u Crveni krst, jer je to izuzetno plemenit poziv.
– Volonter se može postati tako što ćete se prijaviti, ili doći na preporuku nekog od već aktivnih članova. Sve što jedan volonter treba da zna su osnovni podaci o istorijatu i djelovanju Crvenog krsta kao organizacije, a sve ostalo se može naučiti u hodu, odnosno djelovanjem na terenu i usavršavanjima. Prošao sam nekoliko različitih kurseva i sve to mi je mnogo značilo kako bih se bolje pronašao u ovakvim okolnostima – kazao je Brnović.
I njegova koleginica Anastasija je dugogodišnji volonter i izuzetno je ponosna što u ovakvim situacijama može da doprinese zajednici.
– Već četiri godine volontiram i posebno mi je drago što mogu ovako da doprinesem i pomognem sugrađanima. Naravno, svakodnevica nam se promijenila od pojave korona virusa, imamo više zahtjeva nego inače, ali i dalje smo puni energije, tako da ne osjećamo veći pritisak nego inače. Poštujemo, naravno, sve preporuke, tako da se ni kod jednog korisnika ne zadržavamo, a njihova zahvalnost, topla riječ ili osmijeh su nam poseban podsticaj. Vrijede više nego išta drugo na svijetu – poručuje Bojićeva.
Na putu ka Zabjelu svraćamo do korisnice pomoći Danice Reljić, čija primanja nijesu dovoljna za dostojan život.
– Veliko im hvala na ovim namirnicama, značiće mi da u narednom periodu ne moram da razmišljam da li ću moći da preživim – zahvalno ističe Reljićeva.
Mitar Čabarkapa živi u baraci kod OŠ „Vuk Karadžić” i kaže da mu je pomoć koju su uručili volonteri izuzetno značajna te je ekipu sačekao na ulici kako bi mu pomoć bila što prije dopremljena.
– Izuzetno sam im zahvalan zbog pomoći koju su mi donijeli. U ovoj situaciji penzija ne može da podmiri sve troškove, a sin ne živi u Podgorici, pa ne može niko da mi pomogne. Oni su pravi heroji i hvala im što brinu o svima nama – kazao je Čabarkapa.
Samo par stotina metara dalje, pomoć se dostavlja Slavici Kaljević, koja je zbog bolesti u prijevremenoj penziji. Pojašnjava da je pomoć uručena njenoj porodici izuzetno značajna u ovoj situaciji jer od penzije ne može da podmiri sve troškove.
– Moja invalidska penzija je mala, a veći dio ide na ljekove koji su mi neophodni zbog bolesti, a mužu sada kasni plata. Zato nam je ova pomoć bila neophodna i veoma sam im zahvalna – kazala je Kaljevićeva.
Nakon uručene pomoći pozdravljamo se sa Markom i Anastasijom i pridružujemo se volonterima Asmiru Ćatoviću i Jeleni Ljumović koji su zaduženi da starijim sugrađanima pomognu tako što će umjesto njih obaviti kupovinu. Prvo odlazimo kod korisnika koji svake nedjelje pravi spisak namirnica. Ono što je karakteristično je da on vodi poseban režim ishrane, pa se strogo vodi računa o kupovini suvog i koštunjavog voća kao i posebne vrste hljeba. Nakon preuzimanja spiska nabavka je obavljena brzo. Često se dešava da ne nađu baš sve namirnice, oboje ističu da se trude da ukoliko u prvoj prodavnici ne pronađu određenu namirnicu, nije im problem da nastave potragu iako se nekada desi da je nigdje nema. Tada im, kažu, nije milo, ali korisnici im ne zamjeraju, već zahvaljuju što su se potrudili i „prokrstarili” čitav grad.
Iza Asmira je dugogodišnje iskustvo i, kako ističe, jedino što se promijenilo je broj ljudi kojima je pomoć neophodna.
– Od kako je počela situacija sa novim virusom, imamo mnogo više poziva, ali to nam ne predstavlja pritisak. Navikao sam da sam svakodnevno na terenu i trudimo se da svima koji imaju potrebu izađemo u susret. Najbitnije je da smo svi kao tim puni energije, pa kako raste broj zahtjeva, tako proporcionalno raste i naša želja da pomognemo – navodi Ćatović.
Jelena Ljumović kaže da već pet godina volontira i izuzetno joj je drago što makar na kratko može da pomogne i uljepša dan onima kojima je to potrebno.
– Imamo više posla nego inače, ali to nas ne sputava, najvažnije je da svima pomognemo. Drago mi je da u ovoj situaciji upravo mi mladi pomažemo starijima. Straha od virusa ima, ali u granicama. Mi u Crvenom krstu funkcionišemo kao jedna velika porodica i to nam je najveća satisfakcija – zaključila je Ljumovićeva.M.D.S.
Sve više ljudi u nevolji
Programska koordinatorka Crvenog krsta Jelena Šofranac ističe da je od pojave korona virusa naglo porastao broj osoba koje traže pomoć.
– Svakodnevno nam se javljaju ljudi kojima je pomoć potrebna i svi se skupa trudimo da pomognemo što je više moguće. Lista osoba kojima je pomoć potrebna se svakodnevno uvećava, do sada imamo preko 4.000 osoba na spisku, a prije nekoliko dana nam se desilo da smo imali preko 360 poziva u toku samo jednog dana – kazala je Šofranac.
Ona objašnjava da je posao angažovanih u kol centru da primaju pozive, formiraju spiskove i onda to proslijede volonterima na terenu.
– Radno vrijeme nam je do 18 časova i trudimo se da što više zahtjeva realizujemo, mada to nekad nije izvodljivo odmah istog dana, ali uvijek iznađemo rješenje da pomognemo – ističe Šofranac.