Odlazak kod ljekara nije isto što izlazak u grad, na pijacu, na plažu, a građani to često zanemare pa kada dođu da potraže zdravstvenu zaštitu budu neadekvatno obučeni. Dres kod nije ništa drugo nego - postoji red - ne može svako „da radi šta hoće”. Dres kod je naročito prisutan na mjestima gde se dolazi u dodir sa strankama, poslovnim partnerima, u ovom slučaju ljekarima i medicinskim osobljem. I „ležernije” oblačenje je definisano odgovarajućim pravilima. Higijena, čistoća i urednost je nešto što se podrazumijeva, ali trenerke, papuče, majice bez rukava, šorts, topovi, veliki dekoltei, cipele sa previsokim potpeticama, otkriven stomak, providna odjeća, donji veš koji se ocrtava e to se za dom zdravlja ne podrazumijeva. Naravno ne govorimo o hitnim slučajevima!
Poznato je tako da se sanitarni čvor zdravstvenog objekta na Koniku koristi odnosno zloupotrebljava kao javni toalet, da se u Bloku pet pacijenti ne mogu parkirati od stanara, da se zavisnici non stop muvaju po hodnicima... Hodnici domova zdravlja ne bi trebalo da služe za glasno nadvikivanje o politici, kućnim problemima, za vaspitavanje najmlađih, a ponajmanje da bi se na razno razne načine,često neprimjerno, komentarisali ljekari i medicinsko osoblje. Često se po hodnicima može čuti kako komentarišu sve, od fizičkog izgleda ljekara, pa do toga gdje je ko od članova njegove porodice zaposlen. I tako dok čekate slušate komentare o nečijoj stručnosti što kod onih koji se prvi put srijeću sa tim ljekarom izazove strepnju. Mnogima se baš od tih priča olede dlanovi, osuše usta, skoči pritisak...
Istaknute su i naljepnice da se ne koristi mobilni telefon, ali skoro pa da nema građanina koji telefonirajući ne ulazi u zdravstveni objekat.
– Hitni slučajevi ne mogu izabrati u šta će doći, ali takvih slučajeva je malo. Ako planiramo posjetu ljekaru treba se pristojno i adekvatno obući da se omogući doktoru pregled. Odlazak kod ljekara nije izlazak u grad, na pijacu, na plažu, već se moramo prikladno obući i staviti do znanja i ljekaru koliko smo spremni da svoje zdravlje povjerimo njemu. Postoji u objektima istaknut kućni red i kodeks ponašanja zaposlenih. To rijetki poštuju. Pacijenti komentarišu izgled ljekara, visinu, težinu, porodični status –rekao je Nebojša Kavarić, direktor Doma zdravlja Podgorica.
Kavarić ističe da je komunikacija i te kako važna, i da ljekare treba oslovljavati sa vi, a ne sa ti, posebno ih ne treba nazivati pogrdnim imenima.
– Građani Dom zdravlja drugačije doživljavaju, prelazi se na ličnu komunikaciju sa zaposlenima. Ništa nije strašno reći „dobar dan”, zahvaliti se, ne galamiti, ne dozivati djecu iz ambulante na hodnik, ne ulaziti u ambulantu dok je drugi pacijet unutra. Ovo je zajednički javni sistem koji se mora poštovati. Nije sistem za zabavu i ne sistem gdje idemo kad nemamo što da radimo i gdje sve svoje frustracije donesemo. Ljekar je jedini državni činovnik kod kojega ćete ući i kojem ćemo pričati sve svoje porodične probleme. Zdravstveni sistem se često zloupotrebljava. Ljekari su izloženi pritisku i dopunski ih opterećuju komentari i svađe. On je specijalizovano biće, ali on nije tu zato što se mi družimo sa njim i znamo mu ime, već je on tu jer ima svoje prezime i titulu i liječi vas. Moramo se doktorima sa poštovanjem obraćati jer on nije tu da se družimo– kaže Kavarić.
Nebojša Kavarić kazao je da će razmisliti o ideji da u ovaj problem uključe volontere koji bi razgovarali sa pacijentima dok čekaju red za pregled.
– Volonteri bi mogli da ih animiraju i ukazuju na nešto što ne rade kako treba, odnosno da skrenu pažnju na ponašanje. Inače, imamo manjak broja zaposlenih jer je pritisak građana na grad veliki. Vidjećemo da smislimo slogan od tri riječi koji se svodi na poštovanje koje garantuje dobru zdravstvenu zaštitu. Nije mali broj verbalnih pa i fizičkih napada na zdravstvene radnike. To je najniži nivo oblika komunikacije sa nekim ko je tu da zaštiti zdravlje ljudi. I to ćemo naoštrije osuđivati. Zakon ne prepoznaje da nekog građana možete ostaviti bez zdravstvene zaštite kako god se ponašao, to je sramno i za osudu što se tiče i sindikata, i komore, i institucija i udruženja ljekara. U ovom slučaju ravnopravnost je specifična, jer se radi o profesionalcu, a sa druge strane laiku - kaže Kavarić.A.D.