U domaćinstvu Đoković iz Gornjeg Milješa se porodično, tradicionalno bave stočarstvom. Mustafa Đoković ističe da jedino u toj grani poljoprivrede ne idu naprijed samo nazad. Kako ističe trenutno drže 13 grla goveda i svu zaradu imaju od mlijeka.
– Interesantno je da u stočarstvu godinama ne idemo naprijed, samo nazad. Naprimjer, otkupna cijena mlijeka je 40 centi po litru, i to više i ne komentarišemo je li niska ili nije. Takva je kakva je, na nama je da pristanemo ili ne pristanemo. Imamo mi drugi problem, taj što 30 centi plaća mljekara, dok su 10 centi premije koje dobijamo od resornog ministarstva i umjesto da sve to primamo zajedno, odnedavno su uveli da se ta premija prima preko banke. Znači, umjesto da se stvari čine jednostavnijim one se komplikuju, to je problem. Nije to veliki problem ali smo mogli bez njega. Sad ja treba da potpisujem da se samo ta premija od po 10 centi prima preko banke pa da idem da podižem novac, pa provizije pa čuda, za stare ljude poput nas to nije dobro rješenje– priča Đoković.
Kako navodi, sav posao padne na pleća njega i supruge koji sve teže mogu da održavaju domaćinstvo.
– Posla ima toliko oko njih da mogu slobodno reći da se ne isplati držati više stoku. Da se isplati, ne biste morali zalaziti duboko u selo da tražite stočare, no biste ih kao nekad u srećna vremena sretali pored svake kuće. Nije nekad bilo kuće da nije imala barem dvije krave. Danas to nije tako. Zašto, zato što su obećavali, a mnoge stvari nisu ispunjavali. Obećavali su traktore i mašine sa priključcima za lakši rad, ništa od toga nisam dobio a, evo tri godine čekam. Vjerovatno mnogi imaju taj problem. Mi stari ljudi bez mašina ne možemo izaći na kraj sa tolikim stadom, žena ustaje u šest dok ih sve pomuze, namiri, ja kasnije prispijem da joj pomognem. Oko sedam dolaze iz mljekare, pa tek kad obavimo razmjenu koja nije mala, znamo i po 100 litara mlijeka da isporučimo, onda ih tjeramo na ispašu, sunce, vrućine svuda nemamo se gdje skloniti. Ja bez stolice i šešira nemam gdje ni mrdnuti. Godine su to. Onda ljeti, avgust i septembar zapravo moramo da tražimo negdje sklonište pri jezeru i tako u nedogled, a zbog čega sav taj posao i trud, to samo mi znamo ili ne znamo– iskren je Đoković.
Kako je kazao, ako se nešto ubrzo ne promjeni na bolje po pitanju dobijanja mašina za rad, moraće smanjivati grla.
– Bolje sjedjeti u hladovini i piti vode no jesti pečenja a da se mučimo ovoliko. Čovjek uvijek mora pitati sebe ima li kakve vajde od tolikog rada. Čini mi se da bih bolje prošao da sam uzeo metar tezge, izvukao bih trošak za porodicu, a bio bih im blizu. No ajde– priča Đoković.
S.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
