Naša arheološka nauka je prilično nerazvijena u odnosu na evropske standarde, pa i one u regionu. Ako kojim slučajem i dobijemo sredstva za određena istraživanja ona nikada nisu dovoljna da bi mogli planirati istraživanja do kraja, po svim metodološkim pravilima koja se podrazumijevaju u modernoj nauci, kaže arheolog mr Mladen Zagaračnin, upravnik Zavičajnog muzeja i Starog grada Bar. On navodi s kojim problemima se arheolozi najčešće susreću na terenu kada je riječ o planiranim arheološkim iskopavanjima i istraživanjima, kao i slučajnim nalazima.
– Nema ni dovoljno kadra, mladih ljudi prije svega, a centralizacijom sistema upravljanja kulturnim dobrima gradski muzeji su izgubili mogućnost praćenja i istraživanja arheoloških lokaliteta. Razvijena mreža devastatora koji se bave amaterskom arheologijom pomoću metaldetektora uništava na stotine lokaliteta. Slučajni nalazi više ne postoje jer su ih pokupili samozvani kopači – navodi Zagarčanin.
On je ocijenio da Zakon o zaštiti kulturnih dobara nije primjenjiv u realnim uslovima, jer je, kako navodi, „prepisan iz zemalja koje imaju svoje fakultete i institute, i gdje je arheološka nauka na mnogom većem nivou”.
– Zakon nije prilagođen crnogorskim potrebama, već su, prekrajanjem bivšeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture, stvorene dvije institucije, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Tako je kreiran preglomazan birokratski aparat na uštrb opštinskih muzeja koji jedini mogu da prate stanje na terenu u svom rejonu, i da se brinu o zaštiti lokaliteta. Sa druge strane, Centar za konzervaciju i arheologiju radi gotovo neprekidno, prelazeći sa lokaliteta na lokalitet, kao da je to neka „video igrica”, bez pravog naučnog pristupa, jer se radovi ne publikuju, naučna javnost je uskraćena za postignute rezultate, a osim individualnog angažmana na polju publikacija jedino se Muzeji i galerije Podgorice odvajaju sa svojim časopisom „Nova antička Duklja” koji uređuje Dragan Radović; ali, žalosno je da je u svakom broju ovog časopisa broj onih koji objavljuju naučne radove iz Crne Gore veoma mali, u odnosu na arheologe sa prostora bivše Jugoslavije.
Kada je riječ o ingerencijama Inspekcije za zaštitu kulturnih dobara i Uprave za kulturna dobra, saznajemo da ako pomjesni arheolog ili savjestan građanin pozove Upravu u cilju spašavanja potencijalnog dobra onda će komisija možda izaći na teren, a možda i neće.
– Preglomazan birokratski aparat sužava mogućnost da se u pravom trenutku pojave komisije koje bi spriječile dalje građevinske radove sve do konačnog istraživanja. Na primjer, mi smo uputili zahtjev da se u Starom Baru gradi na srednjovjekovnom i otomanskom groblju. Urgentno smo poslali dopis da se „Kuća maslinara” ukopava pored nekadašnjeg franjevačkog manastira Svete Marije, i da postoji velika mogućnost da se prodre do srednjovjekovne i otomanske nekropole. Danas se na izbačenoj zemlji nakon završenih radova mogu vidjeti ljudske kosti. Da li je to princip očuvanja – Nije! – kategoričan je Zagaračnin.
On dodaje da svakoga dana nailazimo na devastacije, kao i da je u Evropi problem metaldetektoraša riješen tako što su im omogućena određena prava, uređeni su im časopisi. Takvih časopisa samo u Britaniji ima desetak.
– Prate se njihova djelovanja i na neki način arheolozi imaju uvid u to što metaldetektoraši rovare, jer ljudski poriv za blagom nemoguće je iskorijeniti. Moje mišljenje je da dok se ne oformi bolji sistem zaštite, mi regionalni arheolozi, ali i oni na nivou države prevashodno, moramo da pratimo šta oni rade, i da ih ubijedimo da sve što nađu mora da se pohrani u muzej. To jeste sklapanje „pakta sa đavolom”, ali ukoliko ne pratimo šta devastiraju, predmeti će se vrlo brzo naći na tržištu antikviteta, izaći će iz Crne Gore, i biće zauvijek izgubljeni – kaže Zagarčanin. Jedan od primjera je gvozdenodopski lokalitet na Kufinu, dodaje Zagarčanin, navodeći da su uspjeli da pronalazače ubijede da pronađene dragocjene predmete predaju muzeju. „Danas je to dio buduće postavke Arheološkog muzeja grada Bara”, kaže Zagarčanin i navodi i primjer podvodnog arheološkog lokaliteta koji je zaštićen - brod Dag, francuska kontratorpiljarka koja je udarom u austrijsku minu potonula 1915. godine.
– Uspjeli smo da prikupimo sve predmete koji su odnijeti s tog broda, napravili smo izložbu i samim tim pokušali da ih ubijedimo da to ostave u muzeju. Kako drugačije? Da nismo to uradili francuski kolekcionari bi odavno sve otkupili – ističe arheolog. Zagarčanin smatra da bi dio rješenja ovog problema mogao da se nađe u saradnji sa nekim drugim državnim organima. On kaže da ako se ne stvore područne jedinice pri MUP-u Crne Gore, sa redovnim praćenjem stanja, i procesuiranjem počinilaca, za par godina ostaćemo bez lokaliteta.
– Ti lokaliteti neće ništa vrijediti jer je stratigafija uništena i za nauku zanavijek izgubljena. Zato smatram da zakon nije dobar, da se moraju sprovesti opsežne mjere i da moramo napraviti sistem po ugledu na evropske primjere – naglašava arheolog.
Ž. JANjUŠEVIĆ

---

Centralizacija ne služi očuvanju kulturnog dobra
– Zakon mora da se modifikuje prema našim potrebama jer centralizacija ne služi očuvanju kulturne baštine i stvara mogućnost za politikanstvo. Zakoni su napravljeni po mjeri i načinu razmišljanja bivše vlasti, što se može vidjeti u nizu primjera. Na ogromnoj putnoj dionici, Bar - Boljare nije postojao arheolog kao nadzornik, što je nedopustivo. Zakon obavezuje firmu koja je angažovana na bilo kojoj izgradnji da ukoliko uoči arheološki lokalitet na gradilištu sama prijavi postojanje potencijalnog kulturnog dobra. Zar mislite da je to realno? Da će investitor trošiti novac i vrijeme kako bi se istražilo nešto što nije u njegovom interesu. Tako nestaju lokaliteti. Centralizacija je loša, a nepostojanje regionalnih centara ili nepoštovanje muzejskih institucija otvoren je put ka nestajanju naše kulturne baštine. Nedavni primjer, odronjavanja zidina u Ulcinju, gdje je šut izbacivan na najosjetljivijem mjestu u gradu, usljed čega je zid raspukao i počeo da se obrušava, jedan je od presedana, a takvih primjera još ima nebrojeno – ističe Zagarčanin. Kreirati institut za arheologiju
O saradnji sa institucijama kulture, kao i državnim organima van oblasti kulture, Zagarčanin kaže da sva iskopavanja Zavičajni muzej grada Bara vrši u saglasju sa Upravom.
– Brinemo se o najvećem arheološkom lokalitetu poslije Duklje, Starom gradu Baru, a tu su i na stotine drugih lokaliteta. Ponavljam, nemoguće je pratiti toliki broj lokaliteta. Zakon mora biti oštriji, moraju se iznaći rješenja za praćenje stanja na terenu i jedini način da se to uredi jeste da se oforme regionalni zavodi, jer je arheologa malo i to se može urediti samo ako se kreira institut za arheologiju, fakultet za arheologiju i promjena onih dijelova zakona gdje se na pravi način može zaštititi kulturno dobro na području Crne Gore – kaže Zagarčanin.