-„Dezeni kao apstraktno slikarstvo” naziv je samostalne izložbe
Krsta Andrijaševića, vajara i slikara iz Nikšića. Izložba se do 20. maja može pogledati u galeriji „Art” podgoričkih Muzeja i galerija. Postavku čini 20-ak „slika” - radova nastalih uramljivanjem već gotovih, industrijski i serijski proizvedenih tkanina različitih dezena. Kustoskinja izložbe
Ljiljana Karadžić, istoričarka umjetnosti, postavku je podijelila u dva dijela, uslovno rečeno „lirski” i „geometrijski”.
Prof. filozofije
Slavka Vuksanović, u tekstu pratećeg kataloga, kaže da „Krstova izložba podstiče na preispitivanje i razotkrivanje zabluda kada je u pitanju vrednovanje djela, kao i samih kriterijuma vrednovanja koji su diskutabilni i koji, ako ih uopšte ima, nikada ne mogu biti jasni i pouzdani, jer umjetnost ostaje umjetnost, čudo i zagonetka, gdje sve što je naizgled jasno postaje nejasno, okrenuto naopačke, baš kao na nekoj apstraktnoj slici”.
Andrijašević u razgovoru za „Dan” kaže da je ovo njegov eksperiment, koji je uslijedio nakon zasićenja crtežom. To je, dodaje, i svojevrstan „omaž” Mondrijanu, Maljeviču, Kandinskom, avangardi koja je otkrila apstraktno slikarstvo.
– Sve poslije njih podsjeća na dezen – ističe Andrijašević, pojašnjavajući zašto se odlučio na ovaj korak - da zategne i urami platno, i postavi na zid galerije. Kupovao je, kaže, dezene koji po njemu imaju smisla.
Na pitanje može li se linija crteža i geometrija povezati sa apstrakcijom, Andrijašević kaže da to kod njega nije slučaj, i dodaje:
– Ja apstraktnim sredstvima stvaram figuraciju. Ponovo sam počeo da crtam, na način kako to nisam dosad radio, otvorilo se ponovo - naglašava Andrijašević.
Smatra da se nakon iskustva apstraktnog izraza u likovnoj umjetnosti 20. vijeka svako od nas može opredijeliti za to ili figuraciju. No, on je kategoričan:
– Iako je ovo potpuno apstraktno, meni se ne sviđaju potpuno apstraktne stvari. Nadam se da ću uspjeti da uradim još koju skulpturu, i to apstraktnim sredstvima figuracija – kaže Andrijašević. Jer, skulpture se nije zasitio. No, problem mu je nabaviti kvalitetno drvo za rad.
– Potrošio sam rezerve koje sam imao. Dao sam oglas da kupujem orahovo, javorovo ili lipovo suvo drvo, a javljaju mi se sve neki koji ih još nijesu ni posjekli. Meni to ne odgovara. Jer, da bih radio skulpturu, a da drvo ne ispuca, potrebno je da se sušilo tri godine – pojašnjava Andrijašević proces koji prethodi izradi skulpture.
U septembru planira da izlaže u Novom Sadu.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Intuitivno postmoderni postupakKustoskinja Karadžić kaže da je ovaj Andrijaševićev „izlet” zanimljiv ako se ima u vidu njegov isključiv stav o savremenoj apstraktnoj umjetnosti kao dekorativnoj ili praznoj umjetnosti. Ujedno, ovo je i omaž ocima apstraktne, pa i moderne umjetnosti, kaže ona. Očituje se, dodaje, umjetnikova sklonost boji, odnosno njenoj sugestivnoj izražajnosti.
– Andrijašević intuitivno koristi postmodernističke modele izražavanja – aproprijaciju i konkretizaciju. Jer, bukvalno koristi industrijski proizveden predmet i čini ga urastičnim uramljujući ga i postavljajući ga u galerijski prostor – kaže Karadžić, između ostalog.
)){kind=small}
