Koreo-drama „U amanet” govori simbiozom pokreta i muzike o bremenitom odnosu majke i kćerke – bremenitom naročito u okvirima patrijarhalne kulture kakvu smo naslijedili i kakvu i sada živimo u Crnoj Gori, kaže autorka ovog projekta koreografkinja Tamara Vujošević Mandić.
Dramaturgiju predstave potpisuje Stela Mišković, a glume i plešu glumica Julija Milačić Petrović Njegoš i balerina Ana Babac. „U amanet” je četvrta pozorišna produkcija FIAT-a od njegove obnove 2013. godine.
U osnovi ove koreo-drame je strah, kako kaže Vujošević Mandić, i to strah od slobode. Upravo je strah u osnovi teškog i počesto patološkog odnosa majke i kćerke, ne tako rijetkog u našoj kulturi i tradiciji.
– Vodila sam se odnosima majke i kćerke, ali na našem podneblju. Vodila sam se tradicijom, u kojoj žena, iako je stub porodice, svojim odnosom prema svom ženskom potomstvu, po meni je opterećen neslobodom, a u nekim trenucima i jakim pritiskom. Osvrnemo li se na istoriju vidimo da su žene često ćutale, trpjele, radile, a simbioza nježnosti i ljubavi rijetko se javno demonstrirala. Mi, a ja to vidim i po sebi, prosto genetski vučemo crtu da budemo jake uvijek i u svakom trenutku, da nježnost koju posjedujemo za svoju djecu, posebno za kćerke, često ne pokazujemo na pravi način i u pravom trnutku – objasnila je za „Dan” autorka komada koji će biti premijerno izveden danas u 17 časova u sali Dodest.
Nesloboda kćerke da postupa da živi kako ona misli, da posjeduje i izgrađuje svoju individualnost i stav u svom nahođenju prema sopstvenom životu takođe je jedna stvari koje nam u amanet ostavljaju majke, što je, kaže koreografkinja, posebno inspirisalo da zaroni u one vidljive i nevidljive odnose i relacije kojima su povezane majke i kćerke.
Osobina našeg društva je da majka svom ženskom djetetu, da bi ga zaštitila teškog života i iskušenja, nameće sistem ponašanja koje kćerku umjesto da štiti, baca u okove patrijarhalnog okvira prisile i neslobode. I tako iz generacije u generaciju, umjesto da se spašavaju majke i kćerke podjednako robuju i sukobljavaju se do duboke patologije.
Osvrćući se na slučajeve nasilja prema ženama u našem regionu, posebno umjetničkom svijetu, koji su uznemirili region, Vujošević Mandić ističe da svojom koreografijom, koja uostalom govori i o toj ženskoj trpeljivosti nasilja, ne uslovljava sastav niti pol publike.
– Voljela bih da u publici imamo i žene i muškarce. Jer, koliko god pričamo o zlostavljanju žena, i njihovom, ne možda pravom odgovoru na nasilje, treba edukovati muški svijet. Znači, ne ići uvijek u kontru, nego muškarcima objašnjavati šta je žena, šta je u njenoj biti kao osobi – kazala je autorka.
Predstava „U amanet” biće reprizno izvedena sjutra u 17 časova u Dodestu.
S.Ć.

---

Lično i terapeutski
– Bilo je nevjerovatno zadovoljstvo, pravi užitak, raditi na ovom komadu. Odnosi koji vladaju između autorke, dramaturškinje i nas dvije učinio je da rad ide „kao po loju”. Nadam se da smo došli do onoga što smo željeli. S druge strane, nadam se da ćemo ženama ostaviti nešto u amanet, da se nešto primijeni, neka djela i neki životi, da postanu bolji, da postanu slobodni – rekla je glumica Juluja Milačić Petrović.
Balerina Ana Babac je istakla da je proces osoben po tome što se nisu bavili samo pokretom već i osjećanjima koja su proizašla baveći se temom.
– Cijeli proces je djelovao i na neki način terapeutski, jer se pokazalo da nismo pričali, iako se toliko dugo znamo, o nekim svojim iskustvima i sjećanjima – navela je ona.