Dramska umjetnica, čije je matično pozorište begoradsko Narodno, spisateljka, Vjera Mujović, ovih dana boravi u rodnoj Podgorici. Nedavno je doktorirala s tezom „Kulturna diplomatija kao činilac promene imidža Srbije” na Fakultetu za kulturu i medije u Beogradu. Njen doktorski rad pretočen je u knjigu „Kulturna diplomatija u službi Srbije” u izdanju Instituta za političke studije u Beogradu, a iza koje stoji desetak godina istraživanja, kao i njeno decenijsko umjetničko iskustvo gdje je svojim radom u inostranstvu prezentovala ne samo sebe, već i nas.
Kako kaže, kad dobije poziv, knjigu će predstaviti u Crnoj Gori. Dotad, možemo reći kao i uvijek, radi na više kolosjeka.
– Radim na tri pozorišna projekta. Jedan se bavi Mihailom Pupinom, drugi Lidom Barovom, češkom glumicom koja je bila ljubavnica Jozefa Gebelsa, kao i jednim dramskim tekstom koji ćemo izvoditi u Skadarliji, mojoj ulici, ulici moje majke i majčinih predaka – otkriva za „Dan” Vjera Mujović.
Nedavno ste objavili naučnu studiju „Kulturna diplomatija u službi Srbije”. Zašto su bitne kultura i umjetnost u kreiranju slike o jednom narodu? Koliko kultura i umjetnost zaista mogu uticati na stavove političkih moćnika?
– Gostovala sam i nastupala u inostranstvu – i za naše ljude u rasijanju, i za strance. Sa našom publikom dijelila sam jedne teme, a sa strancima druge. Zajednička je bila zabrinutost za zemlju, za ratna događanja, za stradanja. Ali, zajednička je bila i ljepota umjetničkog doživljaja i dostignuća, potreba za kulturom i ljepotom.
Gdje god da sam gostovala, snimala, učestvovala na festivalima - nikada nisam imala nijedno neprijatno iskustvo, pa ni sa umjetnicima iz zemalja sa kojima imamo poslovično loše političke odnose. Dakle, kultura i umjetnost govore ljepšim jezikom, jezikom koji bolje razumije i razlike, ili koji potire razlike. Zato su kultura i umjetnost mostovi mira i razumijevanja. Umjetnički čin podstiče emocije, a emotivni naboj se pamti, utiče na nesvjesno u nama. Tako se nadjačavaju negativne slike o nama kreirane nekoliko posljednjih decenija.
Koliko mi sami, na ovim prostorima, uviđamo značaj i vrijednost sopstvene kulture i umjetnosti – umjetnika? (Kako promijeniti svijest? Kako drugima prezentovati na najbolji način sopstvene vrijednosti?)
– Mi smo odlični slobodni strelci. Individualni, samostalni umjetnički projekti, ad hoc kulturne i umjetničke akcije, kao i improvizacije - naša su snaga. Ali, mora biti i planske politike, kolektivnog i institucionalnog djelovanja i ipak, malo više finansijkih odvajanja.
Pedesetih godina HH vijeka, u SFRJ, postojala je svijest o značaju kulture za imidž zemlje, o imperativu kulturne diplomatije - predstavljanja kulture u međunarodnim okvirima. Tih godina nastali su Bitef, Fest, Bemus... Iako su to bili festivali u matici, imali su snažnu diplomatsku misiju.
Tokom deset godina, koliko kažete da ste se bavili pitanjima kulturne diplomatije, koji podatak, ličnost, događaj, Vam je bio najinteresantniji, najinspirativniji, najupečatljiviji...?
– Nesporno je da veliki umjetnici koji su stvorili prepoznatljiva djela, mogu da doprinesu poboljšanju imidža i da budu istinski ambasadori države. Imamo Kusturicu, Đokovića, Nemanju Radulovića, imali smo Isidoru Žebeljan, Miru Trailović Mnogo umjetnika nije u matici... Ti umjetnici mogu da uključe i strane umjetnike i zvijezde u promociju Srbije. Npr. Nobelovac Peter Handke koji nas argumentovano i moćno brani. Ali, to je radio, istina skromnije, i Stoltenberg stariji, otac Jensov, sa kojim sam imala čast da se susretnem nekoliko puta.
Imamo mnogo svijetlih primjera, naših diplomata – vrhunskih erudita, ali i ponekog koji kaže: Ž – diplomat! Kuku i lele!
Kada sam, na proputovanju za Vroclav, jednu noć bila smještena u rezidenciji našeg ambasadora u Varšavi, čekalo me je iznenađenje – ambasador Rusije, Aleksejev, koji je nekoliko godina prije bio na dužnosti u Beogradu, došao je sa suprugom da se vidimo, uprkos tome što je sjutradan dolazio Medvedev. To je, zaista bio veliki gest i velika čast za mene. Ž. Janjušević

---

Kultura i sport, gastronomija i društvene mreže, značajna su diplomatija
– Strane diplomate sa kojima sam razgovarala, za razliku od domaćih kolega, imaju manje finansijskih problema, više kadrova, plansku i budžetsku i programsku politiku u domenu kulturne diplomatije, pa ukazuju na važnost dugoročnijih djelovanja. Ono u čemu su strane diplomate podijeljene, jeste stanovište o prioritetima kulturne diplomatije. Jedni zastupaju stav da se treba prvo fokusirati na političku stabilnost i na ekonomski prosperitet, kako bi se obezbijedili preduslovi za kulturnu diplomatiju, dok drugi, suprotno tome, smatraju da se baš u situacijama kad su zatvorena politička vrata, kada su politički odnosi država nepovoljni, treba osloniti na akcije kulturne diplomatije. Strani ambasadori ukazuju i na širinu polja javne diplomatije, na kreativne industrije, na sportsku, digitalnu, gastro – diplomatiju, kao i diplomatiju društvenih mreža... - kaže Vjera Mujović.