Akademski slikar Vladimir Dado Đuranović predstavio je juče radove iz novog ciklusa u okviru izložbe koju je nazvao „Background” (Bekgraund). Na taj korak se odlučio jer smatra da umjetnik baš u ovakvim vremenima treba da stvara. Izložba koju čini deset slika velikog formata, 11 crteža i četiri-pet manjih radova, postavljena je u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, a otvorena je onlajn. Ljubitelji slikarstva imaju priliku da u narednih deset dana posjete ovu galeriju Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u Podgorici i vide i uživo. Đuranović za nove radove kaže da predstavljaju urbane pejzaže iz svakodnevnog života.
Zašto „Background”, šta se iza njega krije?
– Ova izložba je nastavak mog prethodnog ciklusa „Album”. Razlike između ta dva ciklusa su u kompoziciji, formatu... Radovi u novom ciklusu su većeg formata, kompozicije su složenije - to su dalje enterijeri, ali i eksterijeri, sa prizorima i situacijama izvučenim iz stvarnog života. Bjelina platna je za mene kao autora predstavlja prostor u koji smiještam svoju ideju, svoju temu, neke situacije, tu se odvija radnja, iza koje postoji bekgraund. Ove slike treba gledati više puta, tek onda dolazi do izražaja njihova skrivena poruka. A teme su aktuelne – to su u stvari kadrovi izvučeni iz stvarnog života. To su urbani pejzaži. Posebno sam se bavio svjetlošću – ona mi je još veoma bitna. Smatram da sam još dublje ušao u problem svjetlosti. Kompozicije slika iz ovog ciklusa su još složenije, dominira par ili više figura, a radio sam i više na koloritu. On je još složeniji, jači, ekspresivniji. Valer je širi, kompozicije su iz različitih rakursa, uglova, kao i svjetlo, što sve ove slike čini zanimljivijim i složenijim.
Kad se čovjek bolje zagleda u ove slike ne može ostati imun na humor koji iz njih izbija. Kako gledate na našu stvarnost?
– Na neki način je to sve među nama i odvija se danas. Kao autor koristim sve medije. Za mene je slika medij preko koje prenosim ideju, a koristim i strip, i televiziju, internet – svaka vizuelna informacija koja može da mi bude inspirativna.
Izložba u vrijeme korone – neko bi rekao u nevrijeme, ali sve su glasniji oni koji žive od umjetnosti koji smatraju da treba početi, da je dosta čekanja...
– Ova situacija je promijenila sve, pa i svijet umjetnosti. Smatram da se moramo prilagođavati. Upravo sada umjetnik treba najviše da radi i treba da pokaže to što radi i čime se bavi. To je pravi put da se ova situacija promijeni, prevaziđe, i da se počne normalno živjeti.
Šta je po Vama dovelo do pandemije? Kako objašnjavate sve ovo?
– Tek danas vidimo koliko je čovjek na ovoj planeti nesiguran. Iako se čini da je sve podređeno čovjeku, izgleda da to nije baš uvijek tako. Ovo je na neki način opomena da vidimo i shvatimo koliko smo slabi u odnosu na prirodu. Uvijek nekako mislimo da je sve nama podređeno. Ali tek sada možemo da vidimo koliko smo nezaštićeni, da shvatimo koliko ne vladamo prirodom, niti nad njom imamo moć koju mislimo da imamo.
Korona je nametnula da je sve aktuelnije pitanje statusa i položaja umjetnika. Svi segmenti društva su ugroženi, ali čini se da je umjetnost doživjela pravi nokaut. Kako živjeti od umjetnosti u ovim okolnostima?
– Umjetnost je poslednja stvar koja danas interesuje čovjeka. Ona prosperira kada je sve dobro, pa je u ovo i ovakvo vrijeme umjetnik najugroženiji. Smatram da je jedini pravi put da se radi, da se što više radi, i onda ćemo na neki način i ovo prevazići.
S. ĆETKOVIĆ

---

Stvara scenografiju u kojoj i sami učestvujemo
Izložbu je otvorio pjesnik Pavle Goranović, koji je primijetio da se na Đuranovićevim slikama „biće preobražava u umjetnikovoj snažnoj imaginaciji, a opet sve ostaje tako utemeljeno u stvarnosti”. Prenaglašeni likovi, očito su preuzeti iz realnog okruženja – u likovnoj obradi, a moguće i snoviđenju, oni mijenjaju svojstva. Mijenjaju se i u našem oku, baš kao što se i pogledi na njih mijenjaju, primijetio je Goranović.
– Vladimir Dado Đuranović stvara scenografiju u kojoj i sami učestvujemo. (Ma, ne samo što učestvujemo, nego se po njoj, iza nje, posred nje – i krećemo.) On nas podučava o načinima čovjekovih preobražaja - iz konteksta posmatrača i iz ugla samog aktera, tako da i ne spoznajemo sasvim s koje strane čujemo: „pa gdje si, lave?”Ali znamo da se to zbiljski i glasno pred našim očima odigrava – kazao je Goranović. On ocjenjuje da Đuranović uspostavlja novi nivo stvarnosti, odabravši naoko laganu ulogu posmatrača, on uživa status onog koji u slikarstvo prevodi sve ove (ne)obične scene.
– Preobučeni duhovi svakodnevice vladaju ovim slikama. Prozirni i u neočekivanom ruhu, ovi junaci su granični iskazi našeg vremena. Dado Đuranović naprosto zahvata svoje teme iz stvarnosti. A sve je, zapravo, likovna misao o savremenom čovjeku i njegovim pretvorbama - rekao je, između ostalog, Goranović.