Knjiga
Novice Đurića „Duša pred hramom” nedavno je ugledala svjetlost dana u izdanju IIU „Svetigora”. Predgovor knjizi zapisa koji predstavljaju svojevrsno duhovno putovanje istorijom i tradicijom, potpisuje mitropolit crnogorsko-primorski
Amfilohije.
„Pisac ove dragocjene knjige stoji `dušom pred Hramom` i onim što se u hramu i oko hrama događalo i događa. Suočava se sa ličnostima novije i starije Crne Gore, počevši od Svetog Petra Cetinjskog i drugih Petrovića, sa Šćepanom Malim. Vaskrsava predanja o Svetom Savi (`Ruka Svetog Save`)⌠Ovo su zapisi o savremenim događanjima, a kroz njih osvijetljene značajne ličnosti prošlih vremena. Ta događanja su najčešće u hramovima i pred hramovima. Opisivana jednostavno, bez suvišnih riječi⌠Pred nama vaskrsavaju stari hramovi i obitelji, sa dragocjenostima koje čuvaju i ličnostima koje su se u njih ugradile. Javljaju se i novi hramovi, kao na primjer hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici ili hram Simeona Mirotočivog u Beranama. Mnogo šta ovdje opisanog, sakrio je zaborav, pa ponovo počinje da živi; da nas grije svojom životnošću i preporađa svojom ljepotom. Kroz ove povijesti nije `virnuo iz zemlje` samo skriveni hram u Petrovom Selu, nego su zaista, `vjekovi virnuli iz zemlje`. Ljetopisac hodi `Sinjajevinom za Savinim stopama`”, bilježi, između ostalog, mitropolit Amfilohije. Hodeći po tragovima, često zaboravljenim od mnogih, naš tragač nam, bilježi mitropolit, otkriva i zaboravljene Srbe u Albaniji - jedan narod u dvije vjere. „Hodeći preko Lješa do Fijere, putopisac otkriva znamenja Skadra i okoline, podsjećajući na stotine pravoslavnih hramova, nestalih poslednjih sto godina ili polatinjenih, na doseljavanje Srba muhamedanaca od Novog Pazara, Sjenice i Tutina, na zaboravu jezika srpskog u vrijeme tiranije Enver Hodže i njegovom obnavljanju u naše dane. Objavljuje nam radosnu vijest da `Srbi iz Skadra traže obnovu svojih svetinja i izgradnju kulturnog centra`, obavještava nas o `utamničenim Skenderbegovim ćiriličnim spisima`, o pomenu u luci Šinđon dobrovoljcima potopljenim u Medovi, poslije sto godina. Na kraju ovog žuborenja `duše pred hramom`, zapisivač pamćenja podsjeća nas da su nas `sačuvali naši preci`, govoreći o `bratonoškom hramu - od svijetlih predaka do časnih potomaka` i o tome da `čovjek ne smije zaboraviti da se pred hramovima donosi duša`. Na kraju, opet se vraća Svetom Savi `koji je svom rodu darovao tajne Hristove`, završavajući svoje i narodno pamćenje sa Lazarevim opredjeljenjem da je `zemaljsko za malena carstvo` i istinom da `ne propadaju mali nego zaboravni narodi`. Tako, ova knjiga Novice Đurića liječi i spasava čitaoca i narod od zaborava, budeći pamćenje događaja, ličnosti i tragova i time prosvjećujući dušu hramovnom svjetlošću istine i neizbrisivog znanja”, zaključuje mitropolit Amfilohije.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
