Turski književnik, pjesnik, esejista, prevodilac, advokat, Erol Tufan rođen je 1959. u Gostivaru, gradu na izvorima Vardara u zapadnoj Makedoniji. Majka mu je iz Radoviša, istočna Makedonija, pa kako sam kaže „u sebi ima spoj dva mentaliteta, racionalnog kontinentalnog i romantičarski sa primjesama egejskog”. Pohađao je pravne studije u Skoplju za vrijeme druge Jugoslavije i ponovo u Koniji u Turskoj, jer mu nisu priznali diplomu iz tog već prohujalog političkog sistema. Bavio se politikom, novinarstvom i pravom. Već 22 godine je samostalni advokat u Istanbulu. Piše pjesme i eseje i objavljuje ih u više zemalja Balkana.

Interesantan je podatak da ste Vi član Udruženja književnika Srbije?

– Da. Član sam Udruženja književnika Srbije sa sjedištem u Beogradu od 2016. godine, kao što sam član i Društva pisaca Makedonije u Skoplju i Turske asocijacije pisaca u Ankari. Ovo napominjem zato što ravnopravno pišem na sva tri jezika: turskom, makedonskom i srpskom. U Beogradu u saradnji UKS i IK „Filip Višnjić” objavio sam dvije knjige. Knjiga pjesama „Erol tragom Erola” objavljena je 2016, a knjiga eseja „Knjigoljubac” izašla je iz štampe u 2017. godini. Obje su promovisane u zgradi UKS - Francuska 7. Između ostalih, promotor je bio i pjesnik Radomir Andrić, tadašnji predsjednik UKS. Obje su bile predstavljene na tradicionalnom oktobarskom Sajmu knjiga tih godina. Tokom zadnjih 10 godina u „Književnim novinama” i drugim časopisima kao što su „Gradina”, „Šumadijske metafore”, „ Videlo”, „Koraci”, „Arte stih”, objavio sam nekoliko eseja i pjesama. Učestvovao sam nekoliko puta na Međunarodnim susretima pisaca, Koloniji Sićevo...

Pred nama je Vaša nova knjiga „Nesanice”...

– Knjiga „Nesanice” je projekat koji nosim godinama u sebi. Napokon, knjiga je objavljena na makedonskom jeziku u Skoplju prije desetak dana. Tokom ovog perioda izolacije povodom virusa koji hara svijetom, sjedeći i razmišljajući, uspio sam da se skoncentrišem, da razlučim važno od nevažnog u nemilosrdno tekućem vremenu. Shvatio sam da je najdublji i najbolji odgovor na pitanje o smislu života ustvari samo stvaralaštvo. Ako kreirate nešto novo onda ste vi živi, samosvojni i nezavisni. Inače, u drugim slučajevima rečeno Kafkinim rječnikom, jednog od mojih omiljenih pisaca, vi ste samo broj u aktima nekih tuđih dosijea ili sredstvo u ostvarivanju volje drugih ljudi. Radi se o eseiziranim poetizacijama na osnovu fakata o 99 vrhunskih svjetskih umjetnika – slikara i vajara, arhitekata i graditelja, kompozitora i muzičara, pjesnika i drugih književnika, filmskih reditelja i glumaca. Metodom empatije prilazim samom liku i citirajući neke njegove ključne misli koje ga karakterišu, produžavam istim tonom inspirisan njime, ređajući neke nove svoje originalne misli koje upotpunjavaju moj omaž tom liku. Čitajući ove male monade suočavate se sa prelivanjem istinskog fakta iz života dotičnoga lika u imaginativni prostor samog umjetnika i novi prostor osvojen mojim stihom. Taj metod u ravnom pisanju vrhunski je koristio Štefan Cvajg u svojim eseizovanim biografijama u knjizi „Neimari sveta” gdje je zastupio tri grupe po tri velika autora i majstora riječi. Ovdje se radi o 99 velemajstora umjetnosti – od Homera do Bodlera, od Montenja do Kamija, od Mocarta do Šumana, od Da Vinčija do Endi Vorhola, od Čaplina do Hičkoka, od Hajama do Didroa koje pokušavam opjevati. „Nesanice” pomalo sadrže tu težnju ka enciklopedijskim bilješkama o umjetnosti predstavljajući umetnika putem pjesme. Nadam se da će Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano” iz Bara naći za shodno da ovu knjigu objavi i predstavi crnogorskim ljubiteljima umjetnosti.

Prisustvovaćete Trećem međunarodnom festivalu ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik” u Baru u organizaciji „Nekazano”...

– Radujem se pozivu za učešće, posebno što ću Baru - gradu na obali Jadranskog mora donijeti pozdrave iz Istanbula - velegrada koji se nalazi na obalama Mramornog i Crnog mora. Poznajem pjesnika Labuda Lončara sa kojim sam se upoznao na odlično organizovanim Karamanovim pjesničkim susretima u Radovišu u Makedoniji, gdje smo proveli odlične trenutke druženja sa pjesnicima sa Balkana i razmijenili mišljenja o našim različitim poetikama. Treba istaći značajne organizacione sposobnosti makedonskog pjesnika Borčeta Panova koji je zaslužan za ovaj festival. Nadam se da ću u Baru upoznati veliki broj drugih književnika i da ću obići znamenitosti toga grada.

A.Ć.

---

U planu prevodi djela
Vaši planovi?

– Nadam se da ću u budućnosti produbiti saradnju sa crnogorskim pjesnicima, da prevedem neke pjesme od njih i objavim u turskim časopisima, da pomognem da neki od njih učestvuju na nekim međunarodnim književnim susretima u Turskoj, da mi se ovdje objave pjesme i eseji, a možda bude i knjiga. Riječju, trudiću se da se produbi kulturna saradnja između dvije pomorske zemlje. Što se tiče advokature, zastupao sam i ranije građane Crne Gore pred turskim sudovima tako i u katastarskim upravama. Takođe, htio bih pripremiti i objaviti dvije knjige u okviru tursko – crnogorske bilateralne kulturne saradnje: prvu knjigu - napraviti jedan izbor iz modernog crnogorskog pjesništva, prevesti na turski jezik, napisati predgovor u kome bi pojasnili koja su osnovna obilježja i posebnosti tog pjesništva i objaviti u Turskoj, drugu - da se izbor mog pjesništva objavi ovdje kao integralna knjiga. Normalno, za oba projekta potrebno je naći saradnika pjesnika i udruženja iz Crne Gore koji su voljni da to rade sa ljubavlju i predanošću, pronaći vrijeme i finansijsku pomoć, kao i sačekati pogodnu klimu za ostvarivanje te zamisli i želje koja je u osnovi dobronamjerna. Za realizaciju svega ovog nadam se pomoći prijatelja i pjesnika Labuda Lončara i udruženja „Nekazano”.