Roman „Boje beskraja” Lare Đorđević
, predstavljen je podgoričkoj publici u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”, kroz razgovor sa književnicom
Draganom Tripković.
– U ovom romanu prepoznala sam izvjesnu preciznost svojstvenu ljudima koji se bave pravom. Autorka vodi računa da sve bude na svome mjestu, da sve bude dokazano i sve opravdano. U pitanju je jedna zanimljiva knjiga i po formi i po temi koju obrađuje - kazala je, između ostalog, Tripković.
âU romanu „Boja beskraja” Đorđevićeva se, osim umjetnošću, bavi i karakterima poznatih slikara Pavla Jovanovića i Gustava Klimta. Njena junakinja Lenka 1907. godine putuje Evropom i boravi u Beču, gdje prisustvuje otvaranju izložbe svog prijatelja, proslavljenog srpskog slikara.
Ističe da je pisanje za nju eksperiment.
– Pisanje je pukotina kroz koju čovjek može da se izrazi. Ono je za mene veliki eksperiment, način da spoznam sebe. Pitala sam se šta povezuje ova dva poznata slikara, uprkos tome što su toliko različiti. Ova knjiga puna je suprotnosti. Ustvari, čitav ovaj roman je priča o ljubavi, iako nijesam imala namjeru da pišem o njoj. Ona proističe iz našeg traganja za onim što mi ustvari jesmo - kazala je, između ostalog, Đorđevićeva, inače pravnica iz Beograda koja je tokom desetogodišnjeg rada u sudu objavljivala i naučne i stručne radove iz oblasti prava. Spisateljica dodaje da joj je bilo vrlo interesantno da u djelu poredi arhitekturu Beča i Pariza.
– Veoma je zanimljiva priča kako su građeni ti gradovi. Oni su, najprije, ustvari bili snovi velikih ljudi. Bitno je djelo. Uvijek. Bitno je djelo, a ne pisac. Knjiga je, ustvari, najbolji dio pisca - kazala je Đorđevićeva.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
