Sreća je što u savremenoj srpskoj poeziji postoje pjesnci koji znalački povezuju vrijeme. Iako već decenijama nijesu sa nama iako su nas biološki odavno napustili, ti pjesnici svojim djelom, već davno napisanim stihom, znalački povezuju vrijeme prošlo sa ovim današnjim i to preplitanje nigdje ne gubi istorijsku, religijsku, niti nacionalnu nit, što duboki misleni i smisleni stihovi opjevaju značajne događaje, ljude i dešavanja, vjekovima unazad darujući i ostavljajući budućim generacijama pjesničke slike iz kojih možemo ponovo naučiti zaboravljenu hroniku stalnog srpskog stradanja i opstajanja, poruka je sa književne večeri koju su u Herceg Novom održali članovi SPKD „Prosvjeta” iz Herceg Novog. O knezu „srpskih pjesnika” u Herceg Novom govorio je profesor književnosti, pjesnik Milun Đurđevac .
– Dučić, naš mučenik i izgnanik na tuđoj američkoj postelji, i o tuđem američkom hljebu, dušom se vratio u zavičaj gdje su „zli dusi” na krst raspinjali njegov narod. U takvim uslovima on piše svoje djelo „Vjerujem u Boga i Srpstvo”... Naš pjesnik je bolno u svom poslednjem djelu progovorio o tragičnoj sudbini srpskog naroda u ratu – kazao je Đurđevac, citirajući riječi prof. Dimitrija Kalezića: „Sada na svom biološkom kraju taj veliki diplomata govori kao filozof i etičar, umjetnik i stvaralac koji u tom trenutku predlaže trezvenost i pamet”.
Đurđevac je kazao i da ovaj poznati pjesnik „pročišćava svijet kroz rešeto” u meditativnoj prozi „Blago cara Radovana” i u „Jutru s Leutara”. On u svojoj ljubavnoj poeziji stvara lik žene, božanstven i nedodirljiv.
Profesorica književnosti Vinka Perišić Šarenac je prije nego što je pročitala odabrane pjesme iz djela Jovana Dučića, evocirala uspomene na svoj boravak u Čikagu i tamošnjem manastiru Gračanica, na čijem groblju je 10. aprila 1943. godine sahranjen Dučić i odakle je u oktobru 2000. krenuo u svoje rodno Trebinje, gdje je sahranjen u novoizgrađenoj hercegovačkoj Gračanici koju zajedno sa zvonikom i konakom izgradio Bilećanin Branko Tupanjac.
O Jovanu Dučiću kao diplomati govorila je istoričarka Maja Žarić. Ona je istakla da je Dučićeva diplomatska karijera bila bogata, i napomenula da je počela u Carigradu 1910. godine. Dučić je kao diplomata službovao u Sofiji, Rimu, Atini, Kairu, Budimpešti i Madridu.
Na večeri koju je pomoglo Minstarstvo za dijasporu Vlade Srbije prisustvovao je Zoran Dojčinović, konzul Republike Srbije u Herceg Novom. O knjizi „Blago cara Radovana” govorila je profesorka književnosti Branka Banićević, a u muzičkom programu je učestvovala profesorka Muzičke škole Herceg Novi Anita Zloković.
Z.Š.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
