Knjiga „Večiti kalendar maternjeg jezika”, našeg jedinog nobelovca Iva Andrića, može se kupiti samo uz dnevne novine „Dan”, na kioscima širom Crne Gore, po cijeni od 4.99 eura. Priređivač knjige je Miro Vuksanović. Izdavači ovog izuzetnog djela, koje je ujedno bilo i najprodavanije na nedavno završenom Beogradskom međunarodnom sajmu knjiga su „Štampar Makarije” iz Beograda, „Obodsko slovo” iz Podgorice, kao i „Hercegovina izdavaštvo” iz Trebinja.
Ni da ni ne
On je bio tako vešt i lukav da je i najjednostavniju ljudsku reč „da“ umeo, kad mu to zatreba, da rastavi na dva sloga i stvori tako dve reči koje su u suprotnosti jedna s drugom i koje se pobijaju međusobno. Ali to isto nije mogao da učini i sa rečju „ne“. (Tolika i tako vešta nije bila njegova veština!) Zbog toga je na sva pitanja uvek odgovarao sa „da“, a zatim je, ako bi se predomislio, stavljao u pokret svoju veštinu i počinjao da tu reč cepa na dvoje, sve dok ne dobije iz nje „ne“ koje mu treba.
Zaborav
Ima u jeziku izraza koji sami po sebi, tako izdvojeni i u letu uhvaćeni, plene i nose moj sluh i moj duh, i otvaraju preda mnom neke nove i nepristupne vidike i daljine o kojima možda ni onaj što te reči izgovara ne zna ništa, i ne sluti da bi mogli da postoje. To su izrazi koji se mogu čuti od ljudi i, još češće, od žena iz naroda kad govore u jakom uzbuđenju, povodom svojih briga ili šteta, potresa, radosti ili ogorčenja.
Hvatam te reči kao slučajno bačene i srećno nađene dragocenosti, plovim neko vreme na svakoj od njih kao na slobodnom brzom oblaku, i posmatram nove i neviđene svetove oko sebe. Ta igra traje nekad duže, nekad kraće, i draža mi je od stvarnih doživljaja, igara i uživanja. A posle, posle ostaje – zaborav.
Lejla
U sarajevskom okružnom zatvoru 1942. godine među uhapšenim komunistkinjama, ilegalkama, rodila je jedna od njih zdravo žensko dete. Kad je devojčici trebalo dati ime, „krstili“ su je Lejla, jer je jedna od njih tvrdila da to na arapskom jeziku znači: svetlost, a to je bilo ono što im je toliko nedostajalo u njihovoj mračnoj ćeliji. To ime i to dete predstavljali su dugo vremena malo stvarne svetlosti u zatvoru. Tek mnogo docnije, kad je rat svršen i one izišle na slobodu, saznale su da su bile u zabludi, jer reč „lejla“ ne znači na arapskom svetlost nego, naprotiv, mrak ili mračna noć.
Sin i kamen
Otac se žali na sina koji je neradnik i nevaljao i pošao zlim putem, rasipa imanje i zlostavlja ostale članove porodice, pa i oca samog.–Kamen da sam rodio, imao bih na šta sjesti. Ovako, ništa.A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.