Ovogodišnji dobitnik nagrade Trga od ćirilice - „Ćiriličnik” je izdavačka kuća „Unireks” iz Podgorice. Tim povodom direktor „Unireksa”, književnik Janko Brajković, istakao je da je kada je prvi put čuo za toponim Ćiriličnik imao utisak da je to neko skrovito mjesto u njegovoj rodnoj Pisanoj Jeli.
-Ispostavilo se da je Ćiriličnik jedan neobični kamen u Donjim Crkvicama, u Oputnoj Rudini, koji su u novije vrijeme zvali i Jarčev kamen. Crkvice su, kao što ime kaže, mjesto u kojem su postojale crkvice, male crkve, neko kaže da je tu bilo sedam malih crkava – što odgovara broju Sedmočislenika, kojima dugujemo najveću svetinju koju smo naslijedili - ćirilično pismo! Vjerovati je da su preko Pisane Jele i Crkvica, na putu za Rim, prolazili Sveti Ćirilo i Sveti Metodije, i njihovi Sveti Učenici, i da su posvetili svaku stopu ove naše svete ćirlične zemlje – Stare Hercegovine i Stare Crne Gore. Jer sa koje god strane da odmejravamo, to je bio najkraći put koji je vodio od Moravske prema Rimu – pojasnio je Brajković. On je istakao da mu je posebna čast što je primio ovo prestižno priznanje.
- Želim da istaknem ličnu zahvalnost i čast što su Trg od ćirilice i Herceg Novi prepoznali višedecenijske napore Izdavačkog preduzeća „Unireks” iz Podgorice koje slavi 50 godina postojanja u afirmisanju našeg izvornog pisma ćirilice, i srpske i ostalih književnosti s naših, i širih prostora. „Unireksu”, i meni, kao direktoru, i pored već mnogo postojećih značajnih priznanja, ovo visoko priznanje, predstavlja krunu izdavačkog, kulturnog i predanog rada u godinama koje su za nama. Duhovnost, odnosno pravoslavlje, srpski jezik i srpska ćirilica su osnovni identitetski stožeri srpskog naroda. Kada se kaže srpski jezik misli se i na srpsku ćirilicu. I obrnuto. Od samih početaka srpske pismenosti i književnosti, ćirilicom je napisano svo bogato srpsko nasleđe. Podsjećamo, da po međunarodnim bibliotečkim standardima postoji samo odrednica - srpski jezik-ćirilica, tako da sve što su Srbi pisali latinicom može biti upisano u hrvatsku kulturnu baštinu – pojasnio je Brajković.
Poznati irski pisac, jedini dobitnik Oskara i Nobelove nagrade, Džordž Bernard Šo, smatrao je da je srpska ćirilica najsavršenije pismo na svijetu, podsjetio je on.
-Zanimljivo je njegovo stalno zalaganje da engleski jezik dobije prostije pismo, pa je u svom testamentu obećao veliki novčani iznos Englezu koji uspije da uredi englesku abecedu po uzoru na srpsku ćirilicu. Do danas tu nagradu niko nije dobio. Narodi sa tradicionalnim pismima ne pomišljaju da se odreknu svojih pisama. Grci, Jevreji, Kinezi, Arapi imaju samopoštovanje i nemoguće je zamisliti, da se neko usudi i preporuči, kako bi bilo praktičnije da pređu na latinicu. Kod našeg naroda, poslednjih decenija, tzv. politička elita agresivno nastoji da promijeni identitet naroda, stvarajući nekakvog neutemeljenog „novog čovjeka”. U tom naopakom naumu, zarad sitnih prolaznih interesa pridružuju im se pojedinci koji sebe nazivaju intelektualcima, i koji favorizovanjem latinice liječe komplekse niže vrijednosti. Nevjerovatna je i apsurdna lakoća sa kojom se odriču bogatstva koje smo naslijedili a koje smo i kao pojedinci i kao društvo dužni da čuvamo, usavršavamo i unapređujemo. Odreći se nacionalnog i kulturnog utemeljenja nastalog i napisanog na srpskom jeziku i srpskom ćirilicom znači odreći se sebe samog. Ne postojati – kazao je on.
Priznanje „Unireksu”, ističe Brajković, obavezuje i nadahnjuje, tim prije što su Herceg Novi i ovogodišnji, peti Trg od ćirilice, obasjani i velikim jubilejima, vezanim za događaje iz istorije i kulture, za godišnjicu Hilandara i Topaljske opštine, i za ličnosti kao što su Sveti arhiepiskop Danilo Drugi, i pjesnici i pisci, Aleksa Šantić, Simo Matavulj, Desanka Maksimović i Isidora Sekulić...
-Danas, kad u Herceg Novom opet blista Dom Iva Andrića, a ćirilica i dalje nadahnjuje dušu ovog primorskog grada, čast je i privilegija na ovom Trgu primiti ovakvu nagradu. Ona poziva da idemo naprijed vraćajući se našim korijenima. I da uvijek pamtimo ko smo, i odakle smo, da se ćirilicom borimo za kulturni i duhovni identitet našeg pisma, koje je odoljelo vjekovima i svim pokušajima marginalizacije. A moralo je odoljeti jer je u njemu zapretana sva naša slovenska i srpska istorija, kultura i umjetnost, književna i pjesnička riječ Crne Gore, kao i zemalja u najbližem okruženju. Nagrada „Unireksu” razmiče i tamu vjekova, i dokazuje da su prisutne sjeni braće iz Soluna, blagočestivih Ćirila i Metodija, koji su među Slovenima širili pismenost i pravoslavnu vjeru hrišćansku, i zbog sveukupnog misionarskog podvižništva nazvani slovenskim apostolima. Sveti Ćirilo i Metodije su utemeljili slovensku pismenost i književnost, a Ćirilo sastavio prvo slovensko pismo – glagoljicu, da bi potom učenici i sljedbenici Ćirila i Metodija sastavili ćirilicu – kazao je on.
A.Ć.

Decenije predanog rada
-Tokom proteklih decenija „Unireks” je prošao nimalo lak put, jer smo se prevashodno borili za ćirilična izdanja svojih brojnih publikacija iz kulture, nauke i umjetnosti, i što smo se zalagali za prave kulturne vrijednosti, uz akcenat na realno i trajno prisutne srpske korijene u Crnoj Gori, pritom daleko od svake politizacije crnogorske kulture i istorije. Kao svoju zvijezdu vodilju, „Unireks” je slijedio pravoslavnu misao i poruke o kulturnom, multinacionalnom i multikonfesionalnom zajedništvu, onom, koje briše administrativne granice, i ukazuje da na južnom i istočnom Balkanu i dalje blistaju pravoslavna misao, kultura, vjera i književnost, uz bogatstvo različitosti drugih nacija i konfesija – pojasnio je Brajković.