Slavica Milošević, mlada 26-godišnja Baranka publici je na platou ispred Dvorca kralja Nikole u Baru prezentovala novu zbirku „Kristalni mjesec od kamenja i pijeska”. Pisana intertekstualno, ovo je knjiga u kojoj autorka vodi dijalog sa nekim od velikana svjetske književnosti, poput Remboa, Tagore, Bodlera, Borhesa, Lorke...
– Moje pjesme su prozaične, nisu ni esejistika, niti klasična pjesma, već priča koja se reflektuje na liriku, oslikavajući obje strane pisanja – kaže autorka, za koju je „pisanje trajna ljubav i umjetnost koja ne izdaje”.
Milošević je do sada objavila devet knjiga, od kojih su dvije drame. Jedna je štampana na engleskom jeziku, i predstavlja izabrane eseje iz prethodnih djela.
Autorkine tekstove o Kišu, Lubardi, Milu Milunoviću, Dadu Đuriću, objavio je sajt „Montenegrina”. Članica je Udruženja književnika Srbije. Piše i za umjetnički sajt Pulse, a bloguje za prestižne izraelske medijske kuće Jerusalem Post i Times of Israel.
Nova knjiga „Kristalni mjesec od kamenja i pijeska” je pisana u formi intertekstulanosti, zapostavljenom literarnom stilu, nastalom šezdesetih godina prošlog vijeka.
– Htjela sam da podsjetim na ovu formu, koja kao da je izvađena iz kutije, puna prašine, i treba je otresti. Sa druge strane, ovo je i način da se, ukoliko se nekome ne sviđa moje pisanje, prisjetimo velikana svjetske književnosti sa kojima sam polemisala i koji me inspirišu. Dovoljna je i samo jedna riječ dobrog pisca (Tagore, Rembo, Dis, Bodler, Borhes) da vas podstakne i inspiriše, da krene jedna interteksta, koja mora da bude tečna i da se složi sa pjesmom tog velikog književnika. Ne smije pjesma da izlazi iz konteksta koji je on zamislio – kazala je Milošević.
Njen talenat otkrila je profesorica književnosti Biljana Vukmanović. Prvi esej objavila je u knjizi „Cetinju s ljubavlju”.
Pisac Svetozar Đurišić, govoreći o Slavičinom talentu i stvaralaštvu, kazao je da je ona do kraja predana umjetnosti.
– Za nju je umjetnost Božji hram, u kojem je zakleta na vječnu ljubav. Kao smjerna monahinja na bjelini papira, svojim slovima od kristala, zlatnom rukom i dušom, veze zvjezdarnice od snova i stihova. Te zvjezdarnice bivaju stepenice i karike za nebo, pa joj Bog biva sve bliži i viši, a čovjek sve dalji i manji – kazao je Đurišić.
Novinarka Vjera Knežević Vučićević bila je moderator, i vodila je zanimljiv razgovor sa spisateljkom.
– Slavica je mlada, originalna, talentovana i drugačija – kazala je ona.
Stihove je kazivala sedamnaestogodišnja Dunja Cikić, koja je na opštinskom takmičenju recitatora, govoreći stihove Slavice Milošević, osvojila drugu nagradu.
D.S.