Prijateljstvo u muzičkom svijetu znači puno, pogotovo kada se umjetnici poznaju i kada prođu mnogo toga zajedno i na sceni i van nje, a violinista Roman Simović i njegovi prijatelji: pijanista Ratimir Martinović, violončelista Dragan Đorđević, od prije nekoliko godina i violistkinja Milena Simović, članica Oksfordskog filharmonijskog orkestra, Romanova životna saputnica, mnogo toga su prošli zajedno i sazrijevali su zajedničkim stvaranjem i promišljanjem muzike. Otuda i ta fascinantna energija koja se u programu Don Brankovih dana muzike osjetila u Crkvi Sv. Duha na koncertu „Muzička jedinjenja”, kada su, pored njih, nastupili još i prijatelji iz inostranstva: Đovani Njoki, profesor violončela na Univerzitetu Mocarteum u Salcburgu, Ćećilija Cijano, prva violina Gudačkog kvarteta „Liskam” i vođa drugih violina Roterdamskog filharmonijskog orkestra, Robert Smisen, vođa viola u orkestru Sjeverna simfonija. Nakon Klavirskog kvarteta u g-molu, br.1, op. 25 Johanesa Bramsa, u kome je okosnica bio Ratimir Martinović, ponovili su Gudački sekstet u d-molu, op. 70 (Uspomena na Firencu) Petra Iljiča Čajkovskog, koji su izveli prethodne večeri na Luštici.
– Toliko toga smo dijelili i dijelimo zajedno i onda na kraju, kada izađemo na scenu, to je vrhunac prijateljstva. Poznajem Ratimira i Romana odavno, Milena sa violom zvuči nevjerovatno, od skora znam i sjajnog čelistu Đovanija... svaki put mi je ogromno zadovoljstvo da se družimo i da sviramo zajedno - kaže Dragan Đorđević, a Roman Simović dodaje da sve bolje ide kada su bliski ljudi u pitanju, bolje se razumiju, jer je za to potreban poseban senzibilitet.
– To su ljudi sa kojima odavno sviram kamernu muziku i samo se mijenjaju neki od izvođača, jer nisu uvijek u mogućnosti da dođu svake godine, pa ih zamijene neki drugi, uglavnom ljudi sa ogromnim muzičkim iskustvom i meni jako bliski. Svaki put mnogo uživam u nastupu u Kotoru, malo je vruće, kao i uvijek, ali večeras je zaista bilo posebno zadovoljstvo - posebna energija, svi smo dali maksimum od sebe. Ozbiljan je i težak program. Na Luštici, srećom, nismo svirali Bramsa, tamo nema klavira, umjesto toga smo izveli Pjacolu. Brams je jako težak i Ratimir je večeras bio fenomenalan, toliko nas je inspirisao, jer sve se na njemu drži, to je klavirski kvartet, sve je na klaviru, mi samo „bojimo” kompoziciju, kaže Roman Simović, koji je prije koncerta u Kotoru nastupio na Kolarcu, gdje je sa Gudačima Sv. Đorđa izveo Vivaldijeva „Četiri godišnja doba”. Objašnjava da je tišina između stavova veoma važna i inspirativna za umjetnike, a kotorska publika je obrazovana i ne tapše kad za to nije vrijeme.
– Ta tišina je važna, jer toliko se razbije cjelina kad vam neko non-stop tapše, mada u Italiji, kada su na ulici pjevali Pavaroti, Kareras i Domingo, ljudi su aplaudirali već nakon početka prve fraze, ali to je drugačije. Ovdje je potreban taj mir i dobili smo ga večeras, divna kotorska publika, koju obožavam. Vidi se da su ljudi večeras uživali, to se osjeti, tu nema prevare, ljudi sve kapiraju, osjete energiju, ne moraju da znaju da li je nešto izašlo ili nije, ali znaju šta je prava vrijednost, da li neko daje ili se čuva, primjećuje Simović. On je od početka učestvovao u muzičkom programu KotorArt-a, svih ovih 17 godina na razne načine bio je njegova značajna podrška, a to je i danas. Primjećujemo da su kao ekipa svi oni sazreli kao umjetnici i kao „borci” za poboljšanje statusa muzičke umjetnosti u Crnoj Gori.
– Uvijek sam bio podrška Ratimiru Martinoviću, ali on sve to radi sam, ja sam ove godine to vrlo malo „posolio”, stavio malo začina. Prošle godine smo imali krizu, ali ovoga puta imamo razumijevanje Ministarstva kulture, što nam je veoma važno, jer ovaj festival je nešto najvrednije što se kulture u Crnoj Gori i regiona tiče. Martinović to radi fenomenalno, napreduje svake godine, u zavisnosti od budžeta. Mi imamo i veze i poznanstva, i prijatelje koji su spremni da nam pomognu i dođu u Kotoru, i svi uživaju u tome. Sve je to divno, samo nam treba finansijska stabilnost, da nam neko kaže: „Hajde vi sada kreirajte program, a mi ćemo da se bavimo novcem”. Već imam ideju koga ću da pozovem iduće godine... – kaže umjetnik za „Dan”.
On će do kraja festivala ostati u direkciji KotorArta da pomaže oko organizacije koncerta velikih umjetnika koji dolaze - Juđa Vang (najtraženija pijanistkinja trenutno u svijetu) i Leonidas Kavakos (Kaže: „Violinista broj jedan za mene”), njegovi veliki prijatelji, sa kojima je sarađivao više puta i na najvećem festivalu klasdične muzike u Verbijeu (Švajcarska).
- Iz Verbijea oni dolaze kod nas i to je velika privilegija za Crnu Goru, to privlači turiste i cijeli region ovdje. Nama je posebna čast da smo im domaćini i nadam se da će biti nezaboravan koncert. Očekujem „bombu” od koncerta u Crkvi Sv. Duha, nadam se da će ova mala sala da „opstane” poslije njihovog resitala, kazao je Roman Simović u razgovoru nakon koncerta.
M.D.Popović


Uz „Lušticu” se osjećaju njegovano poput beba

- Svaki put je fenomenalna publika u Kotoru, prelijepo mi je ovdje. KotorArt je festival koji je transformisao u jedan veliki ozbiljan regionalni festival. Zahvaljujem poslenicima kompanije Luštica bej koji su pomogli ovaj koncert u Crkvi Sv. Duha, kao i prethodni koncert, tamo kod njih.Čine veliku stvar - oni imaju svoje mecene, koje imaju sredstva, pomažu kulturu i to rade na najljepši mogući način zajedno sa KotorArtom. Svaki put se osjećamo kao da smo najveće svjetske zvijezde, sve je savršeno, brinu o nama kao o bebama i hvala im na tome u ime „Romana i prijatelja” - kaže maestro Dragan Đorđević, vanredni profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu i umjetnički direktor u Školi za muzičke talente u Ćupriji.