Pozorišna trupa „O Quel Dommage” iz Belgije predstavila je djeci i odraslima svu ljepotu teatra sijenki i fizičkog teatra kroz izvedbu „Moja sijenka”, u kojoj su briljirale Klara Lopez, autorka koncepta i Monika Varela Kouto, njena „alter ego” polovina. Neverbalnom komunikacijom ovaj tandem je igrom sijenki dočarao ljepotu življenja i druženja nasuprot usamljenosti i zatvorenosti u četiri zida. Inspirisane otuđenošću djece i mladih koji komuniciraju preko mobilnih telefona, društvenih mreža, ali su suštinski usamljeni, poručuju da uvijek postoji nada, da treba izađi iz tog prostora usamljenosti, otvoriti vrata svog doma kad neko pokuca, prihvatiti ruku prijateljstva i zaigrati se. Osjetile su fliud razumijevanja između publike i scene, iako su u početku brinule zašto je tako tiha.
– Djeca su bila vrlo skoncentrisana i pažljiva, pratila su ono što radimo i nisu pretjerano ispoljavala svoja osjećanja, nisu reagovala. Bila su suzdržana, vjerovatno iz predostrožnosti da nam ne smetaju, što nas je brinulo, jer, kad nastupamo po drugim zemljama, publika glasno reaguje, smije se. Ipak smo osjetile da im se dopalo, na kraju kada smo čule aplauze i uzvike, bilo nam je jasno da je crnogorska publika takva, uzdržana – kažu Monika i Klara.
Koliko je predstava vizuelno lijepa, toliko je i zahtjevna, s obzirom da glumica koju gledamo – Klara, svoje pokrete usklađuje prema onoj koj se nalazi iza paravana od platna i čiju sijenku vidimo – one jedna drugu ne mogu da vide, ne mogu da komuniciraju očima, kao u igranim predstavama.
– Lijepo je igrati, uživamo dok smo na sceni, ali je vrlo je komplikovano, zato što imamo koreografiju, a moramo da budemo skoncentrisane cijelo vrijeme, sa punom pažnjom, jer ne možemo da vidimo jedna drugu – zato se baziramo na koreografiju, osjećaj i poznavanje partnera – kaže Klara.
Komad je režirao Olivier Mahiant, po originalnoj muzici Žila Kremera, a posebna podrška im je tehničar svjetla Rodolfo, koji je prvi put radio na sceni, jer je mijenjao drugog. Sandrina Klark potpisuje kostimografiju i scenografiju, a u timu je još jedna glumica, koja takođe igra sijenku, ali je trudna, pa je mijenja Monika.
– Bavimo se pozorištem od malena, ali najviše volimo neverbalni teatar, jer se tako najviše može pokazati. Nismo posvećeni pozorištu sijenki, ovim se bavimo prvi put. To je odlična kombinacija, jer takođe puno govori, bez riječi. Naša specijalnost je fizički teatar, koji takođe govori univerzalnim jezikom, što nam omogućava da putujemo cijelim svijetom – kažu Klara i Monika, Španjolke koje žive i rade u Belgiji. Ove godine su predstavu „Moja sjenka” igrale u Tunisu, Španiji, a poslije Kotora putuju u Čile, Kinu, zatim u Belgiju, dok za iduću godinu planiraju Palestinu i Tursku.
Glumci Centra za kulturu Nebojša Glogovac iz Pančeva – Dječja scena Pođi tuda: Bojan Ivković, Nenad Okanović, Jasmina Večanski i Mladen Vuković su u režiji Maše Vujošević, u E.T.M.Produkciji izveli sinoć predstavu „Tajna velikog nosa” na Ljetnjoj pozornici.
M.D.P.


Vole da se igraju svojom sjenkom

Relja (8) i Viktor (5) sa mamom Aleksandrom:
– Super je bila predstava, najviše mi se dopalo kad su se sijenka i ova žena raspravljale, što me potsjeća kad se raspravljam sa bratom.I ja volim da se igram svojom sijenkom, a sada vidim da na ovaj način može da se napravi predstava. Tata nam je Kotoranin, a živimo u Beogradu, pa smo malo tamo, malo ovdje...M.D.P.


Zatvaranje

Predstava „Moja sijenka”” bila je posljednja od 13 predstava u glavnom, takmičarskom programu. Nagrade najuspješnijim ostvarenjima biće uručene večeras na sveččaniom zatvaranju Festivala u 21.30 sati na Ljetnjoj pozornici. O njima će odlučiti Stručni žiri koji čine Nataša Nelević, Lidija Dedović i Kristina Obradović, Žiri grada (Lidija Begović, Jasmina Bajo, Dušan Davidović, Lana Bokan i Mladen Živković), te Dječiji žiri koji čine dvadeset i petoro dječaka i djevojčica, učenika kotorskih osnovnih škola. Zavjese 26. izdanja Kotorskog festivala pozorišta za djecu spustiće glumci Gradskog pozorišta Podgorica, izvedbom predstave „Cvrčak i Mrav” u režiji Branka Ilića.


Novine u produkciji

– Jedna od najvažnijih stvari Festivala je da pravimo stalno predstave i da one žive i traju. Do sada smo ostvarili predstave „Kinez”, koju smo opet igrali na ove godine, zatim spektakl „Guliver”, „Kako rastu veliki ljudi”, „Kavez”, „Da Da Šekspir”, a najesen ćemo raditi predstavu o Ivu Vizinu, prvom Južnom Slovenu koji je oplovio svijet. Podjela još nije napravljena, ali čim završi festival, krećemo u pripreme. Dramaturškinja Jelena Lela Milošević napisala je tekst, koji je pobijedio na konkursu ASSITEJ-a, a predstavu će režirati Zoran Rakočević, mladi crnogorski reditelj, kaže Pejaković. Kao direktor KFPD kaže da je zadovoljan svime što se desilo na 26. Festivalu, od kvaliteta programa, reakcija publike, gostiju, do sveukupne atmosfere, što je važno za festival i značajno djeci i mladima.