Euripidova „Medeja” koju je kontroverzni Oliver Frljić režirao u Narodnom gledalištu iz Maribora treća je zaredom („Kralj Lir”, „Kockar”) izuzetna predstava koju je podgorička pozorišna publika imala priliku da vidi u protekla tri dana, a u okviru festivala narodnih teatara iz regiona „Maštanije”.
Ova antička tragedija u čitanju Frljića i Mariborčana ukazala nam se tako aktuelnom, tako mogućom. Kako je naveo ovaj reditelj povodom premijere svoje „Medeje” u mariborskom teatru prošle sezone, svjedoci smo da je „rodna diskriminacija prikrivena opšteprihvaćenim društvenim okvirima, te da se žena ni danas, u 21. vijeku, teško može sa uspjehom boriti sa tom negativnom statistikom”.
Sat vremena proteklo je kao tren u ovom Frljićevom „čitanju” Euripidove tragične heroine. Snažno, očišćeno od svih suvišnih slojeva i primjesa, direktno nam ova predstava govori o društvu u kojem je neravnopravnost temelj etike, sudbinskom usudu jedne žene koju je sistem vrijednosti unaprijed, šta god uradila, kakav god potez naptavila izdao, osujetio. Ona je osuđena da posegne za najradikalnijim potezima – u slučaju Medeje ubistvom rođene djece.
U ovom zaista izuzetnom pozorišnom iskustvu ni jednom rediteljskom, kostimogrfaskom i scenarističkom iskustvu, nema mane. Isti je slučaj sa ulogama, sa glumom mariborskog ansambla. Nataša Matjašec Rošker blistala je u ulozi Medeje. Kao i Branko Jordan kao njen nevjerni suprug Jason. I sasvim opravdano, publika nije štedjela dlanove.
Prvakinja mariborskon Narodnog gledališta Matjašec Rošker naglasila je da je priča o Medeji aktuelna, posebno kad se posmatra u svijetlu pobuna žena u cijelom svijetu kojih smo svjedoci već mjesecima. Položaj žena je isti, kaže ona, ali za razliku od dosadašnjih pokreta, sada se u njih uključuju i muškarci, koji shvataju da je došlo vrijeme za istinsko izjednačavanje.
– Veoma sam zahvalna Oliveru Frljiću koji je toliko radikalizovao svoje čitanje Euripidove drame, koji je toliko očistio taj tekst, sve je ogolio na sukob polova – kazala je ona.
Nataša Matjašec Rošker istakla je da je magnetna privlačnost lika Medeje, možda, u tome što je to jedini lik u svjetskoj dramskoj baštini kojoj je autor podario preuzima mušku snagu da bi se suprotstavila muškarcima „koji od žena očekuje sve drugo, a ne nešto takvo”.
O saradnji regionalnih pozorišta ova glumica kaže da je „nešto najbolje što se moglo dogoditi”.
– Svi mi živimo u malim sredinima – Crna Gora, Slovenija, Hrvatska, pa i Srbija, svi se Moramo miješati, upoznavati, ne smijemo biti zatvoreni, jer jako gušimo svoju imaginaciju, otvorenost prema novim stvarima. Najgore je u životu kad staneš i kažeš „ne”. Ta mi riječ ide strašno na živce. Nervira me „ne mogu”, „neću”, jer čovjek sve može, ako ništa, može probati. U tom probanju, istraživanju radoznalosti se sretnemo. A, naročito je dobro kad se mi iz pozorišta sretnemo, jer svi mi radimo u sličnim dvoranama, iste tekstove, ali senzibilitet je različit, i događaju se predivne stvari kad se nađemo zajedno – objasnila je ona.
Ona je govoreći o radu sa Oliverom Frljićem, jednom od najpoznatijih pozorišnih autora u regionu i Evropi ovog momenta, izrazila oduševljene.
–Kada smo čuli da nam dolazi Frljić bili smo ushićeni. Tamo gdje dođe sve se digne na noge, sve zavrišti, sve uznemiri. Tako smo i mi bili uznemireni. Pitali smo se ko će se svući, ko će pomokriti na sceni, ko će ne znam šta uraditi. No, on nas je sve iznenadio sa nekim potuno drugačijim postupkom u tekstu. Skoro do kraja smo čekali taj skandal. Ali, ona nam je na kraju rekao: nema skandala, jer on je već tu. Njegovo ćutanje je tako radikalno, i jasno, da za neke slaviste i stručnjake jezika, njegova tekstualna rješenja jesu skandalozna, jer on gotovo besramno koristi Euripudove riječi. On zna šta hoće, precizan je, nije tašt, nakolonjen je glumcima, a isto tako zahtijeva potpunu predanst. Odličan je – ocijenila je prvakinja mariborskog teatra.
S.ĆETKOVIĆ

Saradnja je ključ kulture

Direktor mariborskog pozorišta Danilo Rošker je pozdravio osnivanje festivala „Maštanije” i potisivanje protokola o saradnji sa CNP–om.
–Ovo nije početak, već obnavljanje nekadašnje saradnje dvije kuće. Ovaj festival mi se čini odličnom idejom. Jer ćemo se upoznati, vidjeti šta radimo, i kako dišemo, u kom pravcu naša pozorišta idu. Sad smo došli ovdje, sljedeće godine dolazi nam CNP u Maribor. To je dobro za kulturu, za glumce, jer je veoma bitno mišljenje drugih i različita iskustva. Toga treba biti i više – kazao je on. Mariborsko nacionalno pozorište je najveći teatar u Sloveniji. Pored Drame imaju i Operu i Balet i nacionalni festival „Boršnjakovi susreti”. I, kako kaže Rošker, ne spavaju na lovorikama, već stalno traže i oprobavaju nove repertoarske politike.
–Tražimo teatar koji je aktuelan, društveno kritičan. I treba raditi za publike, jer bez nje nema pozorišta – objasnio je Rošker i naglasio da ova teatarska kuća intenzivno sarađuje sa školama i obrazovnim ustanovama.