Tragizam čovječijeg postojanja, život sa i bez žara, mučno i tegobno odrastanje, Aleksandar Mrdak (1991) vješto ocrtava u romanu ,,Maestro” (2018), nastojeći da vjerno prikaže splet svakovrsnih opasnosti koje mladima prijete da ih zavedu i odvuku u vrtloge koji piruju u dubinama lagodnog i nepromišljenog življenja, bilježi dr Radisav Marojević.
On dodaje da Mrdak piše jasno, finim jezikom, bez nejasnoća i nepotrebnih usložnjavanja koje bi ometale razumijevanje teksta.
,,Slika surov i bespoštedan život, zanesenost radošću mladalaštva, svu bremenitost i oporost životne drame ispunjene ljubavlju i lažima, prevarama i raznim nepočinstvima u kojima grca današnje društvo. 'Maestro je ime sudbine sažete u životu jednog živog bića. Živimo u vremenu ustaljenih stereotipa, gdje je maestro uspješno ostvarena umjetnička duša. Majstor svoga zanata i učitelj svojih sljedbenika... On je igra dobra i zla. Života i smrti. Sreće i tuge'. Preživljavajući bol, pateći, Maestro razmišlja o sebi, dolazi do saznanja da postoji, da jeste, jedinstven, drugačiji od drugih, postaje svjestan sebe i svojih granica. Sputan ogoljenim siromaštvom, on oblikuje nadu prema nečemu boljem, ljepšem, traga za čvrstim osloncem, kojeg gubi smrću majke, traga za Drugim, i nalazi ga, onako iskren i odan, gdje god da obitava: na ulici, u zatvoru, u sumornom gradiću gdje odlučuje da odživi ono što mu je preostalo od napaćenog života. Bilo u liku zatvorskog „učitelja“, bilo u liku mladića prepuštenih ulici, koje uzima pod svoju zaštitu. Osnažen vjerom, uprkos životu uokvirenom očajem, beznađem i ravnodušnošću, ni u najtežim trenucima ne odustaje od borbe, crpeći iz nje neophodnu krepost u prevladavanju svakodnevnih teškoća”, bilježi Marojević.
Ovaj prvijenac mladog Aleksandra Mrdaka stanište je više važnih tema koje se mogu dalje razvijati i dorađivati, kako u romanima, tako i u pripovjetkama i ostalim formama umjetničkog izražavanja.
,,Borba za opstanak u neiscrpnom traganju za srećom, žeđ za njom u životu ispunjenom bolom, strahom, siromaštvom, buntovništvo i traženje nasušno potrebnog smisla u naoko besmislenom rutinskom svakodnevlju, čvorišne su teme koje autor smjelo podvodi pod svoj istraživački rakurs dajući značajan doprinos njihovom razjašnjenju.
Maestrovi štićenici, Deks i Stef, uopšte se ne saživljavaju sa uobičajenim brigama otužne svakodnevice, oni streme za nečim više. Silno želeći da napuste život u kojem žive, ispunjen nedaćama, zlom i patnjom, i malo čim lijepim, mladi, lakovjerni, ne vide jasno pravi put do cilja, pa ispunjeni gorčinom basaju stranputicama koje ih lako odvlače od normalnog, zdravog načina življenja, nesvjesni pustoši i praznine koja zjapi pred njima. Zatečene lakom a nepoštenom zaradom, Maestro ih spasava sa ivice provalije, preuzimajući na sebe njihovu krivicu. Tako smjelog, jakog, požrtvovanog junaka, pisac na kraju ostavlja smirenog, „sitog” svega, da čeka „Novo sjutra”, srećan zbog uspjelog vraćanja svojih miljenika normalnom životu, postavljajući isti na pijedestal najviših vrijednosti”, piše Marojević.
A.Ć.
)){kind=small}
