Dobrovoljno davanje krvi je čin humanosti i solidarnosti sa onima koji su u nevolji. Važno je znati da svaka data jedinica krvi može spasiti nečiji život, te da se i mi sami možemo naći u situaciji potrebe za krvlju. Ove riječi potvrđuje i predsjednik Društva dobrovoljnih davalaca krvi Luka Bar Božo Joličić.
– Krv je lijek koji nije moguće proizvesti ni na jedan način. Jedini izvor takvog lijeka je čovjek – davalac krvi. Plemeniti ljudi daju krv da bi pomogli onima kojima je neophodna - kaže Joličić, koji podsjeća da je ovo društvo osnovano 1969. godine, a da je osnivač bio njegov pokojni brat Ljubo, te da je kroz društvo do sada prošlo više od 11.000 ljudi.
– Davanje krvi je lijep i human gest. Dobrovoljni davaoci krvi imaju divan osjećaj ličnog zadovoljstva zbog činjenice da je njihova krv pomogla da se spasi nečiji život. Ono što je davaocima obično najdraže je nešto što se ne može mjeriti novcem - osjećaj da su učinili nesebično djelo, i pomogli nekom kome je ta krv bila životno neophodna. Da, ako baš želite da procijenite svoj gest, jedno davanje krvi vrijedi koliko jedan ljudski život.
Upravo zbog Božove dugogodišnje iskazane humanosti i njegovih 60 davanja krvi, (morao je stati zbog opercije), barsko dopisništvo „Dana” darivalo je Joličića sa kompletom djela kralja Nikole.
Joličić ističe da se danas nalaze u veoma teškoj situaciji.
– Luka Bar je u teškoćama i uskratila nam je sponzorstvo, i ne mogu više da pomažu kao do sada, a mi nećemo moći da funkcionišemo na dosadašnji način. Mi smo organizovani tako da na telefonski poziv naš aktivista Zoran Popović nađe na spisku davaoca koji može dati krv, povede ga da da krv, a posle ga odvede na obrok oporavka i vrati ga kući. Uputili smo Opštini dopis, gdje tražimo pomoć da nam nadoknade sredstva koja ne dobijamo od Luke, ili da nam nađu sponzora za davaoca i njegov oporavak. Jer mi tako motivišemo ljudi, lijepa je ta današnja propaganda, ali isto tako dosta stereotipno djeluje. Neophodna je propaganda u svim društvenim sredinama, u školama, institucijama... U školama to dobro ide, ali su tamo promoteri profesori koji su redovni davaoci krvi - kaže on, podsjećajući da su osim pokojnog Ljuba i njegove pokojne žene, redovno davaoci krvi i brat Rajko, njihovi sinovi, ali i njihovi brojni rođaci.
Joličić kaže da se broj dobrovoljnih davalaca svake godine smanjuje.
- Danas je znatno teže sa ljudima. Mi imamo jedan broj njih koji daju krv svaka tri mjeseca. Međutim, taj broj se smanjio jer su okolnosti takve. Neophodno je motivisati davaoce nekim znakom pažnje. Mi im krajem godine dijelimo pakete kao znak zahvalnosti. Naši članovi društva imaju samo pogodnost što ne plaćaju euro ili dva za participaciju kad idu kod ljekara. Mladima poručujem da na bilo koji način treba da pomognu u razvijanju zajednice i osjete se „bitnim” u njenom daljem djelovanju, te da jedan od prvih koraka treba da bude povećanje procenta dobrovoljnih davalaca krvi, koji je u ovom trenutku mali – kaže Joličić, koji je zahvalio „Danu” na vrijednom poklonu.
– „Dan” je do sada, siguran sam, ispratio svaku našu akciju, i na tome sam zahvalan dopisništvu u Baru – kaže on, ističući da u društvu ima puno plemenitih ljudi koji spasavaju one čiji su životi ugroženi.D.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
