Ruski pjesnik, prozaista, aforističar, prevodilac, kritičar i, kako kažu, jedan od najprevođenijih savremenih ruskih pisaca, čija su djela prevedena na čak 40 svjetskih jezika, Vjačeslav Glebovič Kuprijanov, zajedno sa suprugom, ruskom pjesniknjom Natalijom Rumarčuk gostovao je preksinoć u Podgorici, a sinoć i u Budvi. U Crnoj Gori boravio je dva dana na poziv IK „Obodosko slovo” i NIP Art Pressa. Na srpski jezik njegova djela prevode se još od 1987. godine, a zahvaljujući prevodu Jadranke Dubak i prijateljstvu sa književnikom i kritičarom Budimirom Dubakom. Na ovu činjenicu podsjetio je pjesnik i kritičar Radomir Uljarević. Tada su prevedene njegove knjige „Život teče“ i „U prvom licu“, kao objedinjujuća zbirka „Čas pjevanja”.
- Postoje oni pjesnici koji su pozvani, čija je misija da provjetre književnost, da otvore vrata i prozore u nekim zidovima i stihovima ukrštanim ustajalih književnih zgradurinama. Postoje i oni drugi, koji pišu svoju pjesmu, bez zanimanja za pjesničke prevrate i promjene u književnosti. A, od onih prvih, rijetkih pjesnika, jeste Vjačeslav Kuprijanov. Njegova pojava na nebu ruske poezija označila je prevratniči trenutak. On je u savremenu rusku poeziju uveo slobodnije mišljenje, a kroz slobodni stih, takozvanom „bijelom stihu”, koji se i danas u Rusiji rijetko praktikuje – rekao je Uljarević. Upravo zbog toga, dodaje Uljarević, Kuprijanov je u tadašnjem SSSR-u doživljavan kao subverzivni intelektualac. Pored toga, Kuprijanov je poznat i kao oštar kritičar i polemičar u ruskoj književnosti, dodaje Uljarević, ali to mu je obezbijedilo i slavu i priznanje, ne samo u Rusiji, već i u Evropi, a danas se može reći i u svijetu. Da bi dodatno pojasnio Kuprijanova publici u knjižari „Obodskog slova” u Kapital plazi, Uljarević dodaje da bismo za njega mogli reći da je on ruski Vasko Popa.
– Kuprijanov je danas nesumnjivo jedan od najvećih živih ruskih pjesnika – rekao je Uljarević, prepuštajući riječ Veri Horvat, pjesnikinji, kritičarki i prevodiocu. Ona je nedavno sa staroruskog na srpski prevela „Slovo o polku Igoreve”, ali je prevela i najnovije Kuprijanovljeve pjesme koje je čitala, nakon što ih je publici čitao na ruskom Kuprijanov.
– Ovaj spjev je preteča onoga što radi Vjačeslav Kuprijanov, bijelog stiha, u kojem nema rime. No, to je duboka poezija, poetski iskaz koji izgleda kao prozni tekst, a rima je unutra, ona je skrivena, mora se „kljucati”, mora se razbiti jezgro, izgovarati da bi se čula rima. To radi i Kuprijanov, on skriva rimu – kaže Horvat. „Kuprijanov je nastavljač jedne prastare ruske tradicije, bijelog stiha, nevidljivog stiha, ali to nije proza, već poezija visokog napona”, ističe Horvatova. Posebno naglašava Kuprijanovljevu naglašenu kritičnost, kao i njegov jednostavan jezik, a koji je u svojoj biti fenomenološki, filozofski.
Svoje stihove je s publikom podijelila i Natalija Rumarčuk.
Moderator večeri bio je publicista i novinar Ranko Pavićević, koji je naveo i da će Kuprijanov 12. septembra u Banjaluci otvoriti sajam knjiga.
Ž.J.
)){kind=small}
