Izložba ruske umjetnice Nataše Judine iz grada Tomska u zapadnom Sibiru, koja je pod nazivom „Strašne tople sibirske bajke” predstavljena u Centru Dukley Art u Kotoru (zgrada Jugooceanija), ponudila je ljubiteljima umjetnosti jednu likovnu i estetsku vizuru, neraskidivo vezanu za ledeni sjever, potpuno drugačiju od egzotičnog svijeta Mediterana. Njene instalacije i slike, sve su u bijelom, poput snijega, a totalna neobičnost je materijal na kome radi – životinjske kože, krzno, pletivo, što je, po njenim riječima, metafora u smislu materijala koji čuva toplotu. Izložba „Strašne tople sibirske bajke” i jeste „metafora realnosti hladne sibirske zabiti, gdje tokom većeg dijela godine ljudi skupljaju divlje rastinje, pečurke, hodaju u kožusima, pritežu pletene jakne”. Bista Lenjina napravljena od bijelog krzna, opet Lenjin kao zec, izvezen na koži, Karl Marks koji viri iza drveta (fotografija), lisice opletene bijelom vunicom („Meki paternalizam”), koje je istoričar umjetnosti Petar Ćuković protumačio kao autorkinu vezu sa rodnim krajem, mrtvačka glava, koja podsjeća na Šekspirovu dilemu „Biti ili ne biti”, takođe opletena vunicom, samo su neki od motiva i tema kojima se bavi ova umjetnica, koja svojim stavom i ljepotom i sama podsjeća na „ledenu princezu” iz bajke. Petar Ćuković je uporedio njen rad u pletivu sa rukotvorinama Penelope, koja je čekala Odiseja, te naglasio da je Nataša Judina pokazala crnogorskoj publici šta je to toplo u jednoj hladnoj sredini. Ovo je potpuno drugačija sredina od one u kojoj živi i stvara.
– Došla sam u vrlo neobičnu situaciju, za mene je ovo potpuno nova sredina, jer ja sam svoj sibirski svijet donijela sa sobom. U Sibiru nema mnogo stvari kojima se čovjek može oduševiti, postoji ponešto, ali vrlo malo - suva je klima, vrlo je hladno, a moja lična mitologija je iz moje sopstvene glave, ja je sazdajem, jer ona mi se ne nudi u ovom smislu kao neki prizor. A ovdje je potpuno obrnuta situacija, vrlo je lijepa priroda i imaš čime da se oduševiš. Pošto je priroda surova, neprijateljska, hladna, čovjek se automatski zatvara u sebe pred spoljnim svijetom i otkriva onaj unutrašnji svijet. I to je za mene postala osnova kojom se hrani moja kreativnost, kazala je umjetnica za „Dan”, dodajući da je ovdje tokom mjesec dana boravka u rezidenciji „Duklja Art Centra” napravila nekoliko radova - vez na bijelom plišu i ulje na platnu, sa motivima planina, balerina i muškaraca, koji su vezani za njen doživljaj Crne Gore. Na pitanje kakav je položaj umjetnika u Sibiru, Rusiji, Nataša odgovara da je to složeno pitanje, jer trenutno u Rusiji ne postoji zanimanje „umjetnik”, a baviti se savremenom umjetnošću u slobodno vrijeme nakon rada je nemoguće.
-Nemoguće je raditi dva posla zato što je potrebno poznavati istoriju umjetnosti, istoriju savremene umjetnosti, razumjeti i poznavati sam predmet umjetnosti. A rad je u osnovi vrlo slabo plaćen, mnogo je vremena potrebno da radiš da bi zaradio za hljeb, ili za krov nad glavom. Zato je sve to zajedno vrlo komplikovano, vrlo je zahtjevno biti umjetnik, kazala je u razgovoru za „Dan”. Postavku je osmislila sa namjerom da ne nameće svoje mišljenje gledaocu, već da ga podstakne na razmišljanje. Sjutradan nakon otvaranja izložbe Judina se vratila za rodni Sibir. M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
