Književno veče pjesnika Andrije Radulovića održano je na Trgu Stefana Mitrova Ljubiše u Starom gradu u Budvi u organizaciji Muzeja i galerije Budve. O njegovom stvaralaštvu govorili su prof. dr Radoje Golović i pisac Budimir Dubak. Moderator književne večeri bila je pjesnikinja iz Budve Stanka Stanojević.
Dr Golović je istakao da Radulovićeva pjesnička zvijezda sija punim sjajem na crnogorskm književnom nebu i da sjeme koje je posijao ovaj pjesnik daje veličanstvene plodove u poeziji. Golović se zapitao kako pjesnik Radulović sa internacionalnim predznakom i blistavom biografijom, i poezijom koja zauzima visoku poziciju čak i u uticajnim kulturama i zemljama nema kod nas državne nagrade, što svakako bode oči i govori o situaciji istinskih stvaralaca u našem društvu.
Budimir Dubak je istakao da Radulovićevu pojavu prati gotovo četvrt vijeka, i da je bio recenzent njegove prve knjige poezije „Pogled s mosta” koja je najavila novo ime u našoj poeziji. Kasnije Radulović se javlja kao predstavnik novog talasa u srpskoj poeziji, ističući posebno tri knjige ovog danas poznatog autora i to: „Sniježna azbuka”, „Zvono” i „Bijela pčela Volta Vitmena”.
- U najnovijoj knjizi „Bijela pčela Volta Vitmena” Radulović samim naslovom upućuje čitaoca na trag, koji bi valjalo da se prati u razumijevanju njegove poezije. Ako su „bijele pčele” u našem narodu daleki potomci, onda je ovo Radulovićevo upućivanje na jednog od rodonačelnika moderne svjetske poezije, američkog pjesnika Volta Vitmena, sasvim jasna autodetekcija. Naime, naš pjesnik iskazuje težnju da se pribroji velikom, planetarnom bratstvu po peru, koje ne poznaje geografske, istorijske, jezičke, ili bilo koje barijere i granice. Cijela knjiga je u znaku te otvorenosti, kroz sintezu tradicionalnog i modernog, lokalnog i univerzalnog – kazao je on.
Asocijativna poetska igra ne odvija se stihijno, već slijedi unutrašnje veze među slikama, koje se sklapaju u mozaičku cjelinu.
-U pjesmi, po kojoj je knjiga naslovljena „Bijela pčela Volta Vitmena“, Andrija Radulović kao pripadnik roja tih pčela (a pčela u narodnom vjerovanju oličava ljudsku dušu), čezne za svetinjom. Prepoznajemo manastir Ostrog, u kom: „Događaju se čuda / I ljudska duša / Ne vene / Baš kao i u poeziji / Plakala je bijela pčela / Volta Vitmena”. Nadgeografiju i nadjezičnost pjesnik vidi kao sami prostor slobode, bezgraničnosti i vječnosti. Primjer tih poetičkih principa je i pjesma „Ikar ponovo”. Pjesnik veli: „U mojim stihovima / Dišu prostranstva”... „Tijesno mi je / U izmišljenim jezicima / Gramatikama i geometrijama“. Poezija i pjesnik su u samom središtu Radulovićevog svijeta. Vizijom mitološkog jednoroga (u istoimenoj pjesmi) autor određuje tu poziciju stvaraoca. Univerzalni iskaz o „neizlječivosti” pjesnika, tog svojevrsnog tumača, svjedoka i bilježnika istorije i ljudske sudbine, kao da sažima Radulovićevo poimanje smisla i moći poezije. Jednorog, koji je vidljiv samo za pjesnike, potvrđuje njihovo pozvanje i status nepriznatih zakonodavaca svijeta. Poezija Andrije Radulovića upravo svjedoči o toj misiji poezije i pjesnika u svijetu. Ona traga za tajnim vezama, koje su, kako kaže Miloš Crnjanski, „dosad neposmatrane” - čulo se na večeri.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.