Izložbom „Buđenje” vajar Velibor Pavićević otkrio je domaćoj likovnoj publici na čemu i što radi u svom ateljeu dvije godine. Sudeći po skulpturama i kolažima koje od preksinoć imamo priliku da vidimo u Perjaničkom domu na Kruševcu, Pavićevića inspiracija vodi u raznim pravcima – od kamena, preko gvožđa, drveta, do papira. Tematski Pavićević povezuje svoj svijet sa arhaikom, koja ga, kako kaže, veoma zanima.
U okviru njegove postavke, koju je otvorila istoričarka umjetnosti Nataša Nikčević, izložene su skulpture u gvožđu, kamenu, kombinaciji ova dva materijala, zatim drvetu, ali i kolaži od raznog papira.
Kako kaže umjetnik, inspiriše ga svijet koji ga okružuje. Sve ono što mu je zanimljivo, i može da se pretoči u skulpturu.
– Ne tražim pompezne i ne znam kakve teme, to je prosto proces koji proizlazi iz mog razmišljanja, pa se na kraju sve samo uskladi – objašnjava Pavićević.
Na stvaranje ga navodi sam život. Pavićević ništa ne mistifikuje.
– To je potreba koja proističe iz samog života i življenja. To se podrazumijeva. Emocije, dnevna razmišljanja i pristupe određenim stvarima povezujete sa svojim stvaralaštvom. No, najbitnije je u svemu tome da ne lažete sebe i da budete svjesni i spremni da iskreno ocijenite da li je ono što ste napravili dobro, da li je nezavršeno ili završeno, da li treba da ga potpišete ili ne – objašnjava umjetnik.
Nije se ograničio na jedan materijal, već u ispoljavanju svog umjetničkog nauma istovremeno koristi sve što mu je dostupno.
– Mislim da vajar mora da poznaje sve materijale i podrazumijeva se da je to prošao kroz školovanje. Bilo bi šteta ne pokušati u duhu ideje koju želite da sprovedete da obrađujete sve materijale koji su dostupni – tvrdi on.
Umjetnik ističe da materijali imaju ograničenja, pa je nekad nemoguće izraziti svoju ideju u samo jednom. Kamen se ne smije tanjiti premnogo, on se radi „iz bloka”, „njegova energija dolazi iznutra i pulsira spolja”. Gvožđe je opet nešto drugo.
– Ideju prilagođavam materijalu, i obrnuto – Pavićević otkriva svoj metod rada, ali i šarenoliku lepezu materijala koje smo zatekli na izložbi „Buđenje”.
Svojim skulpturama pridodao i crteže i kolažem jer smatra da se to sve dobro uklapa. Objašnjava da uvijek izlaže ono što trenutno radi u svom ateljeu. A, trenutno radi u gvožđu, kombinuje ga sa kamenom, ali i drvo i papir imaju svoje mjesto u njegovom stvaralaštvu. Ovi materijali su i te kako spojivi, ako se „spoje na pravi način, ako se pronađe odgovarajući rukopis koji je još zanatski potkrijepljen”.
– Od tako uspješnih eksperimenata mogu se dobiti veoma dobre kombinacije. Predstavio sam radove u od kamena, gvožđa, drveta, papira – materijala u kojima trenutno radim, a takođe tu su crteži i kolaži, koje uporedo radim. To je svijet za sebe, ali mislim da se mogu uklopiti sa skulpturama, jer kad bolje pogledate ono što stvaram, onda primjećujete da je sve povezano na neki način. U narednih 15 dana publika ima priliku da se uvjeri koliko su Pavićevićeve zamisli uspješne ako dođe u Perjanički dom i pogleda postavku koju čini 13 skulptura i preko 20 kolaža i crteža. S.Ć.