Književnik Kosta Radović nedavno je objavio novu poetsku zbirku simboličnog naslova „Ogorjelica”, koja je ubrzo predstavljena na Tribini „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, koje je ujedno i njen izdavač.
Kosta Radović je pjesnik Pive, čovjek koji se svakim novim stihom odužuje svojoj postojbini, svom zavičaju i koji u Pivi nalazi svoju nepresušnu inspiraciju.
- Sve što čovjek stvara u životu treba da je zasnovano na ljubavi. Ta ljubav zavičajna je opšte poznata, ali ovdje nije riječ samo o jednom zavičaju koji je geografski, prirodno, poznat, i koji je doživljavao jednu čudnu istoriju. Riječ je o univerzalnom zavičaju u mom stvaralaštvu, tu je ne samo geografsko, već i kosmičko doživljavanje, ali i istorijska tragedija - kaže Kosta Radović za „Dan” pojašnjavajući kako je Piva postala njegova opsesija. Jer, Piva je doživjela tragediju dva puta, objašnjava Radović.
- Prvi put u periodu turske i austrougarske okupacije, a drugi put od fašističkog genocida 1943. godine. To nije samo u Dolima, već i u čitavoj Pivi, u Stabnima, Breznima, Bajovom Polju, Jasenu i tako redom. Cijela Piva je tada sagorjela. Sve što su stigli, fašisti su pobili. Na žalost, to su bili udruženi fašisti i ustaše, jer su manje, više, svi govorili srpskim jezikom i ljudi su to zapamtili – pojasnio je Radović.
„Piva je mučenica”, ističe književnika.
- Na kraju je, poslije svega pomenutog, doživjela još jedno mučeništvo, potop. Zamislite šta znači odjednom potopiti šest rijeka? To je gubitak koji je nezamisliv. To je natjeralo Pivljane da se raseljavaju, da onaj dio srednjovjekovne Pivske župe, koji je bio istorijsko srce Pive, ode pod vodu. Otišli su stari grobovi, stećci, sve ono što je bilo istorijski značajno. Ostale su one stijene i litice da onako vise. Piva je doživjela katastrofu i tragediju. Stoga se i moja knjiga zove „Ogorjelica” - kaže Radović. Zato je, dodaje on, u njegovom stvaralaštvu prisutna i „Piva mučenica” i „Piva samoglasna”...
- Kao dijete sam bio u zbjegu, u jednoj pećini 1943. godine i zapamtio sam taj lelek kada su strijeljali narod u Dolima, 500 ljudi, žena i djece. Taj lelek i sada čujem. Imao sam šest i po godina, i to što čovjek doživi u tako ranom djetinjstvu zapamti za čitav život. To ne može da se izbriše. Kao dijete sam u toku rata inače svašta doživljavao. Natrčavao sam na gomilu leševa u raspadanju, za vrijeme Pete ofanzive. Moj je dug ljudski, stvaralački i duhovni, da to ne ostane zaboravljeno – kazao je Radović.
„Ako ne budemo zapisivali, sve će ostati zaboravljeno”, potcrtava Radović.
- Piva je doživjela ono što su doživjeli Kraljevo, Kragujevac, Jasenovac i drugi hercegovački krajevi, Jadovno, jame. Nikome nikad pisac ne može reći „završio sam”. Nema te definicije „odužio se”, naročito ne zavičaju. Pisac je dužan da se do zadnjeg trenutka života odužuje Bogu, čovjeku i svom zavičaju. Tu nema, niti može biti druge definicije. To je zaista jedna teška sudbina – pojašnjava pjesnik Kosta Radović u razgovoru za „Dan”.
A.ĆUKOVIĆ
Skloni zaboravu
- Mi smo inače skloni zaboravu. Nijesam samo pisao o stradanju u Pivi, već i o stradanju u Kraljevu. Spomenik žrtvama u Dolima sam podigao sa još nekoliko prijatelja. Dakle, nijesam samo pisao, već i djelovao da se ono što je vjera, ono što je vrijednost, spasi u datim situacijama – kaže Radović.
)){kind=small}
