Muzički program jubilarnog, 30. festivala Grad teatar nastavljen je nastupom Hora Radio-televizije Srbije, kojim je dirigovao maestro međunarodne reputacije Bojan Suđić. I odmah, publika i kritičari složili su se, bio je to koncert za pamćenje, održan na prostoru ranohrišćanske bazilike u budvanskom Starom gradu.
Tokom večeri publika je čula najpoznatije Mokranjčeve rukoveti, njegove pjesme iz Crne Gore i čuvene Primorske napjeve, nakon čega je publika od hora izmamila još tri bisa, a ovacije, i to burne nijesu se stišavale.
Sa ansamblom s kojim se predstavio u Budvi, Suđić je gostovao u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Španiji, Italiji, Grčkoj, Ma-roku, Poljskoj...
- Vrlo sam ponosan na Hor RTS-a, koji zaista jeste najbolji hor u čitavom regionu, sa djelima Mokranjca koji je najbolji kompozitor horske muzike, koga rado pjevaju i evropski i svjetski horovi – izjavio je Suđić nakon koncerta.
- Upravo ta referentnost Mokranjca i ovog hora, te dvije stvari spojile su se na ovom otvorenom prostoru i pokazale da ranohrišćanska bazilika, čak i u uslovima vjetra i noći, kada Budva već ima noćni život, može da bude prostor za a kapela muziku, za horsku muziku koja je najosjetljivija. To što je Grad teatar uspio da utiša muziku iz okolnih starogradskih kafića znači da se polako vraća sebi, a time se vraća i sopstvenoj kulturi i civilizaciji. Evropskoj kulturi, prije svega, koju on baštini, što i ova bazilika odlikuje i oslikava plastično svojom hiljadugodišnjom istorijom – istakao je Suđić.Ž.J.
Duhovite mediteranske priče
Književni program jubilarnog Grada teatra nastavlja se večeras u 21 sat na Trgu od pjesnika gostovanjem Vlaste Mandić. Ona će publici uz pomoć mr Božene Jelušić i Nikole Malovića predstaviti svoju novu knjigu dramoleta „Botunade”. Ovo satirično-komično djelo o Kotoru iz prošlosti, „o naravima kotorskim i bokeškim”, kako stoji u podnaslovu knjige, već je doživjelo brojne potvrde stručne književne javnosti ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu. Taj krug, u kojem se sve vrti, prošlost i sadašnjost Kotora, isprepleten je aktuelnostima koje duhovito „podbadaju”, jer botunda je, kako je objasnila autorka knjige, proizvod jednog načina života u mediteranskom okruženju, ne samo Kotora, nego i svih ostalih gradova, gdje su ljudi živjeli u tako zbijenim gradskim strukturama.