Izložba pod nazivom „Ex voto” akademskog slikara Veselina Banjevića otvorena u Galeriji solidarnosti začela je ideju da ubuduće Don Brankovi dani muzike budu susret muzike i likovnosti, tim prije što je i sam don Branko bio mecena i likovnjacima i muzičarima. U postavci je 26 metalnih ploča sa motivima mora, brodova i Bogorodice, inspirisanih zavjetnim pločicama pomoraca u crkvi na otoku Gospa od Škrpjela. Tu su i 17 ulja na platnu, razapetih u ramove od ariša, koje je svojom rukom prije 300 godina napravio Tripo Kokolja, drvenim trnovima zatežući platno, „pretačući teološke misli svog mecene nadbiskupa Andrije Zmajevića u najljepši slikarski opus u slavu Bogorodice, kako je istakla Marija Mihaliček, kustos galerije.
Veselin Banjević koji je tokom restauracije unutrašnjosti ove crkve radio retuš i pomagao svom kolegi Bojanu Rovčaninu, na tim istim ramovima, uz podršku don Branka, stvorio je svoje „Škrpjelske otiske”, a kasnije je te otiske utisnuo i u aluminijumske štamparske ploče (nije mogao da sebi priušti srebro, jer je skupo), u reljefnoj formi kombinujući geometriju i barok. Udahnjujući im novi život, Banjević je uspio da te ramove „spasi“ od propadanja, a pločama unese potpuno novi duh. Kaže da je Don Branko volio sve što je novo i kreativno, takav je bio čovjek, nije volio učmale stvari, te da je mnogo učinio, jer bez njega ne bi mogao da izvede ovaj ciklus sa ramovima Tripa Kokolje. Smatra da je dobro da umjetnik stalno mijenja nešto - ostaje neka osnovna supstanca, ali mora da se mijenja.
- Ovim zaokružujuem neki moj „dug“ prema Gospi od Škrpjela i don Branku, jer da nije bilo njega, ne bi bilo ni ovoga. Neke ideje sam inicirao, ali on je bio čovjek koji je volio kreativne ljude, likovne i muzičke stvaraoce iznad svega, uvijek je imao drugačiji pogled na stvari... Ovi originalni Kokoljini ramovi, moja interpretacija eks voto ploča i reinterpretacija Kokoljinih motiva, to je okvir mog likovnog svijeta, gdje sam htio samo da uradim nešto novo, a da se odužim i sebi i ovom prostoru. Barok tu postoji samo u nekim „uznemirujućim“ oblicima, ima i malo geometrije na pločama, međutim sve je u slavu Boke, pomoraca i don Branka, kazao je Banjević i dodao da KotorArt - Don Brankovi dani muzike nijesu do sada otvarani izložbom, te je zadovoljan što su njegovu ideju podržali Mihaliček i direktor Muzeja Andro Radulović, a Ratimir Martinović, direktor Festivala, uklopio izložbu u program KotorArta. Volio bi da postavku vidi i publika u Herceg Novom, Cetinju, a bila bi prigodna da se izlaže svuda, i u Zagrebu i u Beogradu, jer don Branko je, kaže Banjević, bio dobrodošao svuda.
- Pozivam vas da u ovim radovima pronađete kanale i puteve do neslućenih nebeskih visina i perspektiva iz kojih naše dnevne pobjede i porazi, naše dnevne muke izgledaju tek efemerno i prolazno, kakvim jesu naši ovozemaljski životi. Ars longa, vita brevis, poručio je Ratimir Martinović, umjetnički direktor Don Brankovih dana muzike.
Podsjećajući na don Brankovu misao „Susreti su mogući i traganja su opravdana“, izrečenu povodom izložbe 1999. godine, Marija Mihaliček je zaključila da Banjevićev postmodernistički pristup u višedecenijskim traganjima, sa uporištem u kulturnom i pomorskom nasljeđu, rezultira ovom izložbom, u kojoj se susreće i prožima, spaja viđeno sa imaginacijom i emocijom, koja će, uvjerena je, pronaći put do duše ljubitelja umjetnosti.M.D.P.
)){kind=small}
