Svjetlost dana nedavno je ugledala knjiga poznatog plavskog hroničara i slikara Ibrahima Rekovića, „Plavljani i Gusinjani u anegdotama”, zbirka priča koje je ovaj rizničar starina sakupio i zabilježio na ovom prostoru. U knjizi je objavljeno 300 priča, koje su plod autorovog jedanaestogodišnjeg prikupljanja, što je njegov drugi književni rukotvor na tu temu. Prvu knjigu anegdota „Plavsko-gusinjski biseri”, u kojoj je zabilježio 174 priče, Reković je objavio 2004. godine. Tada je, u predgovoru knjige, zamolio čitaoce i poznanike da mu, ako se sjete još nekog „bisera” koji nije obuhvaćen, ispričaju i te priče, a koje su sada objavljene u novoj knjizi.
- Nijesam očekivao da ću naići na toliko razumijevanje i odziv ljudi koji su bili zainteresovani da se zabilježi ono što se pričalo i što se događalo u prošlosti. Pojavilo se dosta ljudi iz Plava i Gusinja koji su mi govorili: „E, vala Ibro, čitali smo onu tvoju knjigu, ali još ovu hićaju (priču) nijesi u nju turio”. Onda bi mi ispričali, a ja sam ih bilježio i sakupljao, jer sam htio da obuhvatim sve priče koje se pričaju raznim prigodama, a koje do sada nijesu zabilježene. Kazivanja sam bilježio s ciljem da otrgnem od zaborava ljude i događaje, ali i kulturnu baštinu koja nestaje. Nadam se da ću na taj način ostaviti trajne svjedoke o prošlom i sadašnjem vremenu da bi buduće, mlade generacije, saznale kako se živjelo – kaže Reković. Autor pojašnjava i da su ljudi iz ovog kraja opstajali u teškim okolonostima i uprkos tome znali da se nasmiju sebi i drugima, uvijek gledajući da ostanu ljudi. U recenziji „Humor kao socijalna kategorija” akademik i profesor, sada pokojni Alija Džogović, je zapisao:
- Reković je izvanrednim smislom za količinu humora i njegovu usmenu funkciju u edukaciji socijalne sredine osjetio potrebu da ove retorične oblike zabilježi i sačuva ih od prelaska u drugo vrijeme i zaborava za svagda. Jer, zapisano ostaje, nezapisano kao da nije ni bilo. A svaka ljudska zajednica i generacija kao civilitas/urbanitas ima svoju posebnost u kreaciji svoje sociokulutre – stoji u recenziji. U knjizi „Plavljani i Gusinjani u anegdotama” obuhvaćene su i priče koje su ranije zapisane, a tu je i nekoliko legendi o Plavu i Gusinju, o nastanku Plavskog jezera, o Ali-pašinim izvorima i Prokletijama, o Hridskom jezeru i njegovim gorskim vilama, kao i o plovećem ostrvu na Visitorskom jezeru. Želja autora je bila da na jednom mjestu pruži čitaocima sve ono što je interesantno o ovom kraju.
- Nadam se da oni koji budu čitali knjigu neće biti razočarani i da će naći nešto što će ih nasmijati, što će ih podsjetiti na njihov zavičaj, na događaje i ljude koje su poznavali. Trudim se da to kroz svoj rad oživim i ostavim trag o tome - ističe Reković.
N.V.
Crnji ne može biti
Jednom od brojnih anegdota iz života Amira Šiljkovića, poznatog plavskog šaljivdžije, spremnog da u svakom trenutku doskoči u datoj situaciji, zvanom Amir Šiljko, Reković otvara knjigu: „Zadnjih nekoliko godina Amir-Šiljko je, da bi regulisao pravo na penziju, sa ženom češće boravio kod sinova i kćerke u Americi. Njegovi prijatelji mu, jednom, u šali rekoše: „Bogomi Amire, ti si nešto učešćao ovamo ses ženom. Ona ti je mlada i bojimo se da ti ne nađe kakoga crnca, pa da te ostavi”. Amir shvati dobronamjernost šale, nasmija se, i reče im: „Ništa se vi, moji prijatelji, ne bojte. Moja Iljka ni ođe ne može naj crnjega, no što je mene, u Plav našla”.